Željko Perić, vlasnik tvrtke iz Dubrovnika, mladima poručuje da se od obrtničkih zanimanja može jako dobro zaraditi i živjeti
Lista čekanja dulja je nego za magnetsku rezonancu, nema ih, štono se kaže, ni za lijek, sustav zadužen za obrazovanje od njih je ovdje digao ruke, a posla je preko glave. Reklama im ne treba, osobito tko je na dobrome glasu kao pouzdan majstor. Ni dobra veza često ne pomaže kad prigusti pred sezonu, a treba “ušminkati” apartman. Ali nije to lak posao pa će svi radije za volan ili šank, nego na koljena. U Dubrovniku nitko više ne želi u keramičare.
,,Jako je teško naći radnu snagu. Trenutačno sa mnom rade keramičari iz Trebinja, Stoca i Albanije. Domaći mladići ne žele se baviti ovim poslom, a u Dubrovniku se nemaju gdje ni školovati. Već neko vrijeme razmišljam o tome kako bi trebalo potaknuti ponovno izučavanje tih zapostavljenih obrtničkih zanimanja. Posao keramičara je kreativan i od njega se može lijepo živjeti”, kaže za Dubrovački vjesnik Željko Perić, vlasnik keramičarske tvrtke Scriptus d.o.o.
Sve veće pločice, a i cijene
Iza njega je 20 godina rada u struci. Bavljenje keramičarskim poslom omogućilo mu je širenje poslovanja pa mladima poručuje da se od obrtničkih zanimanja može jako dobro zaraditi i živjeti. Ne moraju strahovati od gubitka posla, za njihovo zanimanje nema straha od izumiranja.
,,Čitavu smo koronu radili bez prekida”, ističe.
Silikoza, bolesti kralježnice i koljena, rad na otvorenome, u negrijanim prostorima zimi, nerashlađenim na ljetnim vrućinama, u prašini… Sve su to profesionalne boljke u ovom zanimanju.
,,Istina, stalno ste pogrbljeni, radi se na koljenima, u svim vremenskim uvjetima, vrućine, hladnoće, vjetra. Ali svaki posao ima prednosti i mana. Tko je discipliniran i vodi računa o svom zdravlju, dugo može raditi ovaj posao”, kaže sugovornik Dubrovačkog vjesnika. Mijenjaju se i trendovi. U modi su sve veće pločice.
,,Moram se pohvaliti, mislim da sam bio prvi u Hrvatskoj koji je postavljao pločice dimenzija od čak tri metra puta metar i pol. To se ne može često vidjeti. Radilo se o uređenju vile za koju je vlasnik kupio te pločice upravo kad su izašle na sajmu prvi put”, kaže Perić.
O cijeni nećemo, govori, ali takve ploče i njihovo postavljanje je skupocjeno. Potrebna su četiri čovjeka samo da unesu pločicu i pritom mole Boga da ju ne oštete. No to se ne susreće često. Kad su u pitanju uobičajeni poslovi i prosječne cijene, postavljanje pločica danas se plaća 20 do 25 eura po četvornom metru. Cijene materijala i ostali troškovi su im u posljednjih godinu porasli za 20 do 30 posto, a s obzirom na kretanja na tržištu, može se očekivati i dodatno poskupljenje.