Sv. Nikola je rođen u 3. stoljeću u gradu Patari u Maloj Aziji. Njegovi bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, a kad im je Bog napokon uslišao molbe i kad su dobili sina, nazvali su ga po njegovom stricu koji je bio biskup u Miri. Uskoro mu umiru roditelji te ostaje sam. Želeći širiti ljubav i dobrotu, Nikola postaje svećenik, a kad mu je nedugo zatim umro i stric, biskup Mire, svi su vjerovali da će ga Nikola naslijediti.
Što zbog skromnosti koja ga je krasila, što zbog straha od velike časti, Nikola bježi u Palestinu i nastavlja živjeti samačkim životom. Biskupom je ipak postao, i to kad se nakon nekoliko godina, upravo u trenutku kad je umro biskup koji je naslijedio njegovog strica, vratio iz Palestine. Od tada je dane provodio šireći vjeru i pomažući nevoljnima, a noći u molitvi.
Čudotvorne moći sv. Nikole
U svom životu sv. Nikola se uvijek borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Umro je 6. prosinca 343. godine i pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo.
Danas se njegove relikvije nalaze u talijanskom Bariju, kamo mu je tijelo bilo preneseno 1096. godine. Kad su njegov rodni kraj u svojim osvajanjima zauzeli Turci, sv. Nikola se javio u snu jednom svećeniku iz Barija sa željom da mu tamo prenesu tijelo. Njegovi se posmrtni nalaze u velebnoj crkvi koje je podignuta i posvećena u čast sv. Nikoli.
Osim što je prema narodnom vjerovanju svojim blagoslovom spasio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu, zbog čega ga nazivamo zaštitnikom djece, sv. Nikola je činio i druga čuda. Smatra ga se i zaštitnikom mornara jer je jednom prilikom smirio uzburkano more.
Grad Komiža na svetog Nikolu obilježava Dan grada, u sklopu koje se održava jedriličarska regata sv. Nikole, a uz dan zaštitnika mornara i putnika veže se i stoljetni običaj paljenja obrednog ognja. Za spas svih brodova i mornara svijeta, Komižani i sudionici regate ispred župne crkve Svetog Nikole spaljuju svoje stare drvene barke.
