viteski.ba logo
Zrak u vitezu
OGLAS
Vrijeme objave: 26.09.21 @ 18:23

Kultura sjećanja je kultura poštovanja prošlosti koju nasljeđujemo. Tu i takvu prošlost oblikovali su ljudi koji su prije nas živjeli na našim prostorima, u našem zavičaju. Nije pristojno živjeti u nekom kraju, a ne poznavati njegovu prošlost. Svi oni koji žive u Vitezu i doživljavaju ga svojim trebali bi znati nešto i o značajnim ljudima koji su rođeni, živjeli ili djelovali u ovom gradu. Jedna od osoba podrijetlom iz Viteza koja je stekla svjetsku slavu je akademska slikarica i grafičarka Ankica Oprešnik.

Za viteški.ba piše Željko Kocaj

Rođena je u Vitezu, u naselju Kruščica, 13. travnja 1919. godine. Na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu diplomirala je 1947, u klasi profesora Mila Milunovića. Potom je magistrirala grafiku na poslijediplomskim studijima 1949. godine, u klasi profesora Ivana Tabakovića. Sa suprugom Milanom Kercom, također poznatim vojvođanskim slikarom, nastanjuje se 1950. u Novom Sadu, gdje je i umrla 2005. godine.

Cijeli svoj život vezala je za slikarstvo i grafiku. Pripada krugu istaknutih umjetnika koja je svojom aktivnošću postavila temelje suvremene grafike u vojvođanskom i ex/jugoslavenskom kulturnom prostoru druge polovine 20. stoljeća. U kritičarskoj recepciji njezinog djela primat je dat grafičkom stvaralaštvu. U pedesetpetogodišnjem umjetničkom radu i djelovanju dobila je cijeli niz nagrada i priznanja. Zahvaljujući svojoj darovitosti izlagala je širom svijeta i sudjelovala je na 486 samostalnih i skupnih izložbi.

Po riječima povijesničara umjetnosti Miloša Arsića, Oprešink je slikarica i grafičarka koja se na likovnoj sceni Vojvodine pojavljuje u trenutku ključnog prijeloma radikalnog napuštanja ideja soc-realizma i neposredne najave modernizacije slikarstva i grafike u Vojvodini.

„U zakriljenoj dubini podsvijesti i potrazi za smislom opstanka u ovom prostoru i vremenu Ankica Oprešnik je nemoćna da se aktivno suprotstavi, ona svoje neprilagođavanje izražava tihim humaniziranjem bitisanja čovjeka. Zasjenjuje krutost života blagom poetičnošću koja čeka da se razdani“, pisala je o njenom slikarstvu Bogdanka Poznanović.

O svome rodnom gradu Ankica je između ostaloga zabilježila i ovo: „Rođena sam u Vitezu koji ne nosi ime ni po kakvom hrabrom i legendarnom vitezu. Vitez je, prema starim kronikama, sasvim slučajno dobio svoje ime čija osnova počiva na dvjema latinskim riječima: vita est, što bi otprilike značilo: čovjekova vrsta izrasla je i ovdje pored lijepe planinske rijeke, a u zagrljaju tamnih negostoljubivih planina sa kojih se noću spuštaju lukavi izgladnjeli vuci. Moja umjetnička biografija su svi moji dani, sve moje godine, svaki sunčev izlazak i svaki njegov zalazak. Dio moje biografije su polja sa čudesno lijepim cvjetovima nedohvatljivim i nikad ubranim, jer im se korijen nalazio u nestvarnoj zemlji, u „živoj“ zemlji. Moja biografija su putovi prekriveni rumenilom krvavih makova i mnogi putovi pored kojih su umirale suhe srebrne trave…“

Oglas
Oglasi
LM