Smijeh je ljekovit

Bilo bi lijepo u novu godinu ući s malo optimizma i humora. Prema Hrvatskoj enciklopediji, humor je zajednički naziv za pisane, crtane i verbalno iznesene sadržaje koji izazivaju smijeh i veselje, ali i za svojstvo osobnosti koje se očituje u duhovitosti i šaljivosti. Wikipedija tumači da je humor oblik zabave i vid ljudske komunikacije sa svrhom da nasmije ljude i učini ih sretnima. 

Za viteški.ba piše Željko Kocaj


Najstarija tumačenja naravi smiješnoga potječu još od Grka, koji su držali da se ljudi najviše smiju tuđoj slabosti i bespomoćnosti. Ima, dakle, i nepoželjnog, recimo crnog humora ili nekorektnog humora kao što bi bio onaj koji je izraz ruganja slabima ili ranjivim osobama, onome što je predrasuda prema nekome ili nečemu što vam nije blisko ili generalizirano izrugivanje nekih zajednica pa i cijelih naroda prema stereotipnim obrascima, najčešće pogrešnim.

U svakom slučaju malo je onih koji ne vole humor. Bilo kako bilo, znamo da su humor i smijeh ljekoviti. Rašireno je mišljenje da je duhovitost odraz inteligencije neke osobe. Tajna dobrog humora je obično u apsurdu i kontrapunktu. Specifičnost ili tajna bosanskog humora mogla bi biti i u spremnosti ovdašnjih ljudi da se našale na svoj račun. Sjetimo se grafita na pošti u Sarajevu krajem 1991. godine „Ovo je Srbija“ na što je nepoznat netko dodao: “Ovo je pošta, budalo!“ Ili u novije vrijeme poplava u Sarajevu i natpisa na Eiffelovom mostu nad nabujalom Miljackom: “E, jebi ga, Halide!“.

No, ima u bosanskom humoru i onoga što je još specifičnije: to su dvosmislice. Ona dvosmislena značenja koja Bosanca natjeraju da se nasmije na neku izjavu jer je on slobodno tumači u njezinom drugom, dvosmislenom značenju, kao humor, a ne kao ozbiljnu misao. Jezik je živ i riječi vremenom poprimaju sasvim druga značenja od izvornih. Recimo, glagol svršiti poprimio je takvo značenje da se malo tko neće barem osmjehnuti u kakvoj god ga ozbiljnoj prigodi koristili.

Svaki Bosanac će se nasmijati ponajčešće na novinske naslove u kojima će prepoznati jezičku neopreznost novinara ili urednika. Na to me podsjetilo društvo iz mog kafića koje se upustilo u raspravu o novinarima i novinarstvu pri čemu su se ponajviše komentirali novinarski promašaji i promašeni naslovi. Naš lokalni novinar je pisao o asfaltiranju jedne ceste, a iznad teksta je urednik stavio naslov: „Asfaltirana cesta do Jardola i natrag“. Ili naslovi tipa: „Ubio sebe, pa ženu!“; „Izgorjela napuštena kuća u Sarajevu, požar brzo ugašen“.

Ipak, moje društvo iz kafića se slaže da je jedan zgoditak nogometaša Teveza okrunjen najhumornijim naslovom: „Tevez zabio mami za rođendan“.

Ako ne razumijete zašto, ili ste nevini (bilo bi pošteno tako reći iako i ta riječ ovdje korištena može zazvučati dvosmisleno) ili ste neiskvareni ili niste Bosanac.