Jutros su ispred glavnog ulaza u krug PS Vitezit d.o.o. Vitez – u stečaju održani ranije najavljeni prosvjedi sadašnjih i bivših djelatnika ovog prijeratnog giganta koji godinama unatrag tone sve dublje, a posljednjih godina pokrenut je i stečajni postupak čiji se, pozitivan kraj još ne nazire.
Po svemu sudeći radnici će biti ti preko čijih leđa će se slomiti i ovaj neuspješan projekt “spašavanja onoga što se još uvijek može spasiti“ kako se vjerovalo da se može postići kroz predmetni stečajni postupak i izbor pravog investitora koji bi imao strateški interes ulagati novac i zapošljavati ljude u ovom bivšem gigantu.
Mogli su se čuti različiti komentari i opaske na cjelokupnu situaciju vezanu za Vitezit i stečajni postupak koji se vodi u razgovorima između radnika kao i njihovo viđenje ukupne situacije.
“Iza nas je 25 godina borbe za elementarnu egzistenciju i pravo na rad, pravo na zarađenu plaću, pravo na zdravstvenu zaštitu i slično. Dok su se drugi bogatili pljačkom navedenog poduzeća, prije svega uprave i vlasti koje su se smjenjivale, mi radnici smo bili sve veća i veća bijeda dotjerani do prosjačkog štapa. Ja sam 30 godina radila u ovom poduzeću, a danas nemam ni plaće, ni zdravstvenog ni socijalnog osiguranja i u tim sam godinama gdje me više nitko ne želi zaposliti, a uvjeta za mirovinu nemam. Što mi preostaje napraviti, da odem pred Vladu FBiH ili OHR gdje sjedi onaj visoki predstavnik i zapalim se…“ ističe jedna ogorčena radnica Vitezita za viteški.ba.
“Mi više nemamo ni nade niti uvjerenja da se bilo što može popraviti i kvalitetno uraditi u ovoj firmi gdje su mnogi od nas ostavili svoje godine života čekajući da vlast nešto učini i napravi za nas. Međutim to očito nije interes niti želja onih koji o tome odlučuju. Nama ne može biti gore, mi smo dotaknuli dno i više ništa niti očekujemo niti nas je strah. Kada je u pitanju bila kakva perspektiva Vitezita, nemamo više nikakav osjećaj nade da se nešto može pokrenuti. Osjećamo se kao bolesnici na bolesničkoj postelji koji čekaju smrt. Ova priča oko stečaja u Vitezitu, iako je na izgled činila se nekakvim izlazom iz ove višegodišnje agonije kao i ona obećanja i planovi tog Zubaka toliko su lijepo zvučali da smo svi mi pomislili da od toga nema ništa. Evo i potvrđuje se da od toga nema ništa. Mi više nikome ne vjerujemo niti smatramo da su ta nastojanja korektna i poštena. Svašta se govori i svakojake priče kruže oko Vitezita. Ne vjerujemo ni u poštene namjere stečajne upraviteljice, Suda, odvjetnika, niti drugih sudionika u tom procesu jer vidimo da se svi kvalitetno namiruju samo mi od svega toga nemamo ništa. Od 2019. godine, od kada je pokrenut stečajni postupak do danas nema nikakvog odgovora, niti rješenja, godine prolaze. Našem strpljenju došao je kraj, tražiti ćemo raskidanje svih punomoći koje smo dali odvjetnicima, zaustavljanje stečajnog postupka i razrješenje stečajne upraviteljice te ćemo tražiti da se naša potraživanje pretvore u vlasničke udijele i da mi preuzmemo vlasništvo nad firmom, samo tako ćemo uspjeti zaštititi svoja prava, a sve drugo će biti pljačka kojoj svjedočimo …“, glasila su razmišljanja drugih radnika“.
