Sveti Obadija (hebrejski ōbadjāh: sluga Božji, Abdias, Abdis, Abdia), apokaliptički starozavjetni mali prorok (četvrti od dvanaestorice), prema nekima je djelovao u IX. stoljeću prije Krista (u doba judejskog kralja Jorama, 848.-841.). Prema drugima živio je u V. stoljeću prije Krista (u vrijeme razaranja Jeruzalema, 586.).Njegovo ime nosi starozavjetna knjiga Obadija, manji spis koji naviješta propast Edomaca i spasenje Židova, pobjedu pravednosti nad nepravednošću. Kad je Jeruzalem pao pod babilonsku vlast, susjedni su se Edomci vrlo drsko i smiono ponijeli prema Judeji i zauzeli njezin južni dio. To je u Izraelu izazvalo gorko negodovanje. Zbog toga su uslijedili žučljivi proročki napadi na Edomce.
Edom je doista 312. prije Krista pao pod vlast Nabatejaca. U završnim recima Obadija najmanju knjigu Biblije (ima samo jedno poglavlje i 21 redak) zaključuje Jahvinim danom kada će obnovljeni Izrael u Obećanoj zemlji doživjeti procvat: Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. A izagnana nekoć vojska sinova izraelovih baštinit će Kanaan sve do Saarfate; izagnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastati kraljevstvo Jahvino. (Ob 1,19-21).
Obadijina knjiga pisana je između 587. i 312. prije Krista.Prema tradiciji smatra se da je prorok Obadija pokopan u palestinskom selu Sebastiji, oko 12 kilometara sjeverozapadno od grada Nablusa, na istom mjestu gdje su pokopani prorok Elizej i sveti Ivan Krstitelj.
