Albert je rođen 1206. u njemačkoj pokrajini Švapskoj, a sa 16 godina odlazi u Padovu na studije gdje je upoznao ideale redovničkog života i 1229. obukao dominikansko odijelo.
Uočavajući njegovu ogromnu nadarenost za učenje poglavari ga šalju u Koeln, a potom po raznim svjetskim učilištima toga doba (Hildesheim, Freiburg, Strasbourg, Pariz) gdje je zapanjivao svojom briljantnom inteligencijom u skoro svim područjima tadašnje znanosti.
Bio je jedno vrijeme biskupom u Regensburgu, ali je nakon nekoliko godina tražio razrješenje kako bi se posvetio svome redovničkom pozivu.
Obilazio je siromašne putujući pješice; putem bi prosio hranu i molio za skromno konačište. Bio je pravi redovnik, po duhu i životu siromah. Postala je poslovična njegova nenavezanost na vremenita dobra, koja mu je tadašnja biskupska služba mogla itekako namaknuti.
Albert Veliki nije bio univerzalan samo u posjedovanju znanja, on se odlikovao isto tako i u mnogim vrlinama. Bio je osoba otmjena u držanju, dobar u odnosu s drugima, a nadasve pobožan i produhovljen čovjek. Zbog svog opsežnog znanja na svim područjima prirodnih znanosti (matematika, astronomija,astrologija, fizika biologija i medicina) ovaj svetac ne nosi samo pridjev Veliki već i naslov doctor universalis – sveopći učitelj.
I ne čudi što ga je Sv. otac Pio XII proglasio 1941. zaštitnikom prirodnih znanosti.
Zanimljivo, dok je Sv. Albert poučavao u Parizu priliv studenata na njegova predavanja bio je tako velik da je bio prisiljen predavati vani, na trgu koji i danas nosi njegovo ime (Maubert: dolazi od Magnus Albert, što znači Veliki Albert), što mnogi turisti, ali i rođeni Parižani ne znaju.
Važno je napomenuti da je njegov najslavniji pariški učenik bio Sv. Toma Akvinski.
Sv. Albert je umro u Kőlnu 15. studenoga 1280. gdje je i pokopan u kripti Sv. Andrije. Blaženik je od 1622., a svecem ga je proglasio 1931. papa Pio XI.
Ime mu je germanskog porijekla i znači sav jasan. Može biti i umanjenica od Adalbert i znači čiste plemenitosti.
