Danas su bh registarske pločice ujednačene na području cijele države. Dizajnom su jednostavne, na njima nema imena mjesta, a neki će reći nema ni emocije.
Nakon povlačena jugoslovenskih oznaka, u Herceg-Bosni do 1998. registracije su bile u formi skraćenice za mjesto, s grbom, trocifrenom brojčanom kombinacijom i dva slova za 17 gradova. Davno, netom prije njihova povlačenja iz upotrebe netko se sjetio da bi valjalo sačuvati taj komad povijesti.
Dražen živi u Austriji, ali je Brčko njegov rodni kraj. On je i posuški zet pa je tako iz jednog razgovora počela potraga za tablicama.
Inače, voli prikupljati i druge oznake iz tog razdoblja no, nas ovoga puta zanimaju tablice. I tako godine prolaze, jedna po jedna se slažu i već dvije 2013. ih ima sve. Sve osim jedne. Zapelo je na Konjicu.
Deset godina kasnije nalazimo se na parkingu u Mostaru. Upornost se isplatila i stvari su se odigrale tako da je u isto vrijeme pronašao čak dvije tablice! Zapravo, pronašao je dobre ljude koji su pomogli u potrazi. Prvo je jednu preuzeo u Busovači i danas ovdje zatvara krug. Koliko god kolekcija bila vrijedna, još više su ljudski kontakti i prijateljstva nastala potragom.
Reakcije su se s vremenom mijenjale, a kolekcija dobiva svoju vrijednost. Tablice ili pločice uokvirene ostaju u naslijeđe Draženovoj obitelji. Iako u BiH postoje i druge zanimljive zbirke, ali ovakvu priču nismo čuli ili ako ćemo iskreno, prirasla nam je srcu, kao i Draženu ljudi s kojima je bio u potrazi.
Podrazumijeva se da je na tome putu bilo anegdota. Od traktora koji ima traženu tablicu, ali nije na prodaju do potencijalno škakljive situacije s vojnom verzijom.
Opširnije u priči RTV HB.
