Povelja bosanskog bana Kulina Dubrovačkoj Republici izdana je 29. kolovoza 1189. i predstavlja jedan od najznačajnijih dokumenata te vrste ne samo u BiH nego i svijetu.
Radi se o izvanredno značajnom pisanom spomeniku za bosansku povijest jer je Kulinova povelja najstariji sačuvani bosanski državni dokument uopće. Njen dio pisan bosančicom (drugi dio pisan je latinicom) ujedno je najstariji sačuvani dokument takve vrste u povijesti. Iz tog razloga, kao i činjenice da, izuzev u uvodnoj invokaciji, nema utjecaja crkvenoslavenskog, Povelja je vrlo važan izvor i s jezičnog stajališta.
Bosanski ban Kulin vladao je krajem 12. i na početku 13. stoljeća. U povelji je obećao Dubrovčanima na cijelom teritoriju pod svojom vlasti slobodno kretanje i trgovanje bez ikakvih nadoknada. Time Kulinova povelja svjedoči i o postojanju živih trgovačkih veza između Bosne i Dubrovnika već u 12. st., piše povijest.hr.
Povelja je očuvana u tri primjerka. Dva se nalaze u Dubrovniku, a treći u Sankt-Peterburgu, koji je vjerojatno i izvorni dokument ili barem najstariji očuvani prijepis. Taj ruski primjerak zapravo je ukraden iz dubrovačkog arhiva u 19. stoljeću, a nastojanja njezina povratka ostala su bez uspjeha. Jedan primjerak iz Dubrovnika bio je prevezen u Beč u 19. stoljeću, ali je vraćen 1947. na zahtjev jugoslavenskih vlasti.
Prijevod
† U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i ovo Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.