8. prosinca Crkva liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, blagdan u kojem se posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogorodica izuzeta od svakoga grijeha, ali koja je isto tako, u pravoj slobodi, dubokoj vjeri i potpunom predanju Bogu, prihvatila svu odgovornost Božjeg poziva da rodi Spasitelja svijeta.
Od početaka Crkve Blažena Djevica Marija zauzimala je posebno časno mjesto ne samo u pobožnosti vjernika, nego i u liturgiji. Svijest o njezinoj posebnosti, kao onoj koja je bila nagrađena izvanrednim Božjim milostima, a napose time što je imala čast biti Bogorodica, bila je česta misao koju su teološki obrađivali crkveni oci i drugi teolozi. Stoga je razumljivo da je i misao o Marijinu bezgrješnom začeću zauzimala povlašteno mjesto.
Tako štovanje Marijina bezgrješnoga začeća posebno raste u vrijeme gotike, što je urodilo papinskim odobrenjem 1477. god. S vremenom će blagdan postati zapovijedani u Španjolskoj (1644. god.), a kasnije i u općoj Crkvi (1708.). Kada je 1854. god. donesena dogma o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, razumljivo je da je i štovanje još više rašireno.
Dotadašnje učenje Katoličke Crkve o Marijinoj bezgrješnosti papa Pio IX. potvrdio je u svojoj apostolskoj konstituciji Ineffabilis Deus, kojom je dogma donesena 8. prosinca 1854., između ostaloga, i ovim riječima:
“Izjavljujemo, izgovaramo i definiramo da je učenje koje drži da je Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha, od Boga objavljeno, te zbog toga svi vjernici moraju čvrsto i postojano u njega vjerovati.”
Iako je od donošenja dogme prošlo više od 150 godina, naziv i sadržaj blagdana i danas mnoge zbunjuje i navodi na krivi zaključak, odnosno i među vjernicima će se obično tek rijetki naći oni koji znaju objasniti razliku između toga blagdana i Blagovijesti, koja se liturgijski slavi 25. ožujka.
U Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije uzvisujemo božansku odluku po kojoj je Djevicu Mariju izabrao od svih ljudi za Kristorodicu, te ju je u tom smislu obdario i posebnom svojom milošću da bude izuzeta od svakoga grijeha. To, dakako, ne umanjuje njezinu slobodnu volju, nego naprotiv potvrđuje njezinu bezrezervnu suradnju s Božjim namislom, koja je vidljiva u svakom djeliću Marijina života, a posebno u njezinu fiat, kojeg je izrekla kod začeća Isusa, odnosno prihvaćanja svega onoga što joj je Bog namijenio. Tako Marija na riječi anđela Gabrijela da će začeti i roditi Sina, odgovara: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! („Ecce ancilla Domini; fiat mihi secundum verbum tuum!“), a tu je spremnost vršiti volju Božju, potvrdila cijelim svojim životom, napose onoga trenutka kada je u svoje krilo primila mrtvoga Sina.
Prema tome, blagdanom Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije slavimo Božju milost i Njegovu Mudrost kojom je odlučio Kristovu i našu Majku očuvati od svake ljage istočnoga grijeha, te je tako učinio dostojnom Majkom samoga Boga. Drugim riječima, tim se blagdanom spominjemo da je Marija začeta, a ne začela bez grijeha, dok nam Blagovijest, pak, stavlja pred oči istinu da je Marija Krista začela po Duhu Svetome, mimo svih fizičkih zakona. Da bi se to još više naglasilo u okviru liturgijske godine, razumljivo je da se devet mjeseci nakon Blagovijesti, tj. nakon Isusova začeća, slavi Božić, dok se devet mjeseci nakon Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije – tj. 8. rujna – slavi njezino rođenje.
Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije obično se u ikonografiji prikazuje slikom iz Otk 12, 1, odnosno tako da je Bogorodica okrunjena zvijezdama, a pod nogama joj polumjesec, dok se tome često još pridaje i zemaljska kugla i edenska zmija koja u čeljusti ima jabuku, a Marija joj gazi glavu. Simboli su to koji označavaju Marijinu pobjedu nad đavlom, odnosno da je po njezinom prihvaćanju Božje volje i pristanku da postane Majka Sina Božjega zgažena stara Zmija i otvoren put spasenju svakog čovjeka. A to će spasenje, zahvaljujući i Marijinoj poniznosti i posvemašnjoj podložnosti Božjoj volji, ostvariti njezin Sin, a naš Otkupitelj.
Izvor: vjeraidjela.com
