Danas slavimo spomen na Nevinu dječicu koja su svojom žrtvom tragično obilježila Kristov dolazak na zemlju. Krvavi tiranin, židovski kralj Herod Veliki, u strahu da bi ga novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije godine života. Nadao se da će među tom dječicom biti ubijen i sam Isus. U Matejevom evanđelju piše o tom događaju: “Tada se Herod, vidjevši da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. ‘” (Matej 2, 16-18).
Crkva je prihvatila žrtvu te nedužne djece kao krštenje krvlju mladih, nevinih duša. Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetačkih blagdana neposredno vezanih uz Božić. Među njima su se nalazila i Nevina dječica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su „Comites Christi”, oni koji slijede Krista. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice V stoljeća. Uz muku koju su pretrpjeli ovi nevini mučenici, ne smijemo zaboraviti ni bol roditelja, majki i očeva koji su se s njima morali rastati na tako okrutan način.
Na blagdan Nevine dječice, svi oni koji vjeruju u Svevišnjeg i slijede Krista Gospodina, trebali bi se kao sustvaratelji života i svijeta zapitati kako postupaju prema daru rađanja koje im je Bog povjerio i kako se odnose prema životu. Ljudski život je svetinja. Stoga se s pravom zgražamo nad nasiljem vlastodršca Heroda koji je pod svaku cijenu želio sačuvati vlast i zbog svojih sebičnih interesa okrutno pogazio pravo na život betlehemske dječice.
Nažalost, i danas ima Heroda i danas se svakodnevno prolijeva krv nevine i još nerođene dječice. Zbog toga se na blagdan Nevine dječice pomolimo za hrvatske kršćanske obitelji, koje su odgovorne pred svojim narodom, pred našom prošlošću i budućnošću, ali i pred svojom savješću i posebno pred svojim Bogom. Sveta Nevina dječica zaštitnici su male djece, dječjih zborova i nahočadi, te mnogih učilišta, župa i crkava širom svijeta.
U nekom hrvatskim krajevima postojao je (postoji?) običaj da starije žene, bake, tete, mladicom malo „pripucnu“ dječicu a zatim im kao nagradu udijele kakav darak, šaku oraha ili nešto slično, a u zadnje vrijeme neki novčić. Taj blagdan se nazivao i „mladenci“, po mladoj dječici, pa otuda i spomendan Mladen.
