Sv. Viktor, mučenik s prijelaza trećeg na četvrto stoljeće, zaštitnik je zatvorenika i prognanika.
Najstarije podatke o Sv. Viktoru imamo od Sv. Ambrozija u djelu Explanatio evangelii secundum Lucam te nadasve u himnu u čast mučenicima Viktoru, Narboru i Feliksu, vojnicima porijeklom iz Mauritanije, stacioniranima u Milanu, koji su preminuli u Lodi braneći vjeru.
Poput ostalih svojih sudrugova po oružju i po vjeri, Viktor je bio primoran birati između cara i Boga. Njegov odabir je bio jasan i odlučan.
U Aktima koji pak potječu iz 8. stoljeća, stoji kako je odbio nastaviti vršiti vojničku službu.
Silom odveden na hipodrom Circa (blizu današnje Porte Ticinese), u prisutnosti Maksimijana Erkulea i njegova savjetnika Anulina, unatoč tomu što je bio izložen mučenjima, odbio je izdati vjeru, tako što bi žrtvovao idolima.
Izbičevan i utamničen, nakon gotovo čudesnog bijega, ponovno je uhićen te mu je mačem odrubljena glava. Njegovo je tijelo, koje su čuvale dvije divlje zvijeri, pronašao biskup Sv. Matern. Podignut mu je raskošan grob pored kojeg je Sv. Ambrozije odlučio sahraniti svoga brata Satira.
Ime Viktor je latinskog porijekla i znači “pobjednik”, a Sv. Viktor zaštitnik je zatvorenika i prognanika.
