Na sunčanoj strani Vlašića, dok gusta magla još uvijek obavija Lašvansku dolinu ponosno stoji drevni Franjevački samostan zajedno sa župnom crkvom u Gučoj Gori, zadivljujući iznova posjetitelje, čak i one koji su ga vidjeli više puta.
Jači od nevolja kako ih je opisao fra Velimir Valjan, ugledni franjevac i intelektualac u povodu godišnjice uništenja samostana nakon Drugog svjetskog rata, ali i zla koje se na vjernike i ovo prekrasno zdanje obrušilo u proteklom ratu, samostan i crkva posvećeni Svetom Franji Asiškom, kroz godine pomalo vraćaju nekadašnji izgled.. Podsjećamo, krajem 15 stoljeća, nakon što je u Docu izgorio stari Lašvanski samostan, franjevci se povlače u Guču Goru, te ondje vremenom podižu crkvu i samostan koji su kroz povijest bili više puta uništavani, posljednji put u proteklom ratu kada su pretvoreni u stožer zloglasne Sedme muslimanske brigade i islamskih dobovoljaca, mudžahedina.
Tragovi njihova boravka u Gučoj Gori vidljivi su i nakon tri desetljeća, na izrešetanom i oštećenom kipu sv. Franje, do tragova iznad oltara crkve koji se jednostavno ne mogu skinuti i čini se ostat će trajan podsjetnik mržnji koja je prije 30 godina željela potpuno izbrisati tragove življenja vjernika katolika na ovom području, njihovu bogatu povijest i kulturu, protjerujući više od 90 posto Hrvata s ovog područja i potpuno uništavajući njihovu imovinu.
Srećom zlo nikad nema zadnju riječ, Trenutno je, prema popisu s posljednjeg blagoslova obitelji, u Gučoj Gori od prijeratnih tri tisuće 500-njak vjernika koji stalno ondje žive, uz mnoštvo onih koji posjećuju rodni kraj kad god im se ukaže prilika. Na nekadašnjim zgrarištima puno je novih i modernih kuća, gospodarskih objekata. Tijekom godina radilo se i na obnovi samostana i crkve. Do izbijanja ekonomske krize 2019. godine koja je počela s epidemijom, a nastavila ratom u Ukrajini, kazuje nam fra Davor Petrović, gvardijan i župnik u Gučoj Gori, uspjeli su uraditi fasadu na obnovljenoj zgradi samostana, te zaštiti temelje župne crkve od vlage. No, crkva koju je načeo zub vremena, a oskrnavila mržnja treba temeljitu obnovu. „Od krova do unutrašnjosti. Cijelom zdanju potrebna je obnova i to je projekt vrijedan od milijun maraka. Za prvu fazu obnove potrebno nam je oko 400 tisuća KM“, kazuje nam gvardijan uz poziv institucijama koje mogu pomoći da prepoznaju važnost ovog projekta jer gučogorski je samostan bogata riznica koja u sebi čuva povijest ovog kraja, a franjevci kojih je trenutačno u samostanu četvorica, zajedno s povratnicima u ovaj dio Travnika, čine sve što je u njihovoj moći kako bi ne samo vratili život u ovaj kraj već i bogatu povijest začuvali za buduće naraštaje. „Od 20 tisuća naslova koliko je knjižnica imala prije rata, a skoro sve knjige su odnese ili uništene, skupili smo ih oko 17 tisuća od čega nam je vrlo mali broj knjiga iz prijeratnog fonda, tek njih 100 njak vraćen. Imamo i iznimno bogat muzej koji uključuje i prikaz života u ovim krajevima, galeriju slika, čuvamo i predmete utemeljitelja Samostana, crkveno ruho i pisma biskupa fra Marijana Šunjića“, pojašnjava nam gučogorski gvardijan fra Davor Petrović.
Nedaleko od samostana je groblje u Maljinama, mjestu u kojemu su Hrvati teško stradali na što podsjeća spomenik u Bikošima podignut u spomen na 37 strijeljanih Hrvata iz ovog kraja. No, ipak žitelji ovog kraja smogli su snage, te su zajedno obnovili kapelicu unutar groblja ugrađujući u nju kamen iz nekadašnje u ratu srrušene. Upravo je obnova kapelice, naglašava gučogorski gvardijan, primjer ljubavi prema rodnom kraju kojeg trebaju slijediti i oni koji mogu pomoći franjevcima da gučogorsku crkvu, po ljepoti jedinstveno zdanje sa dva zvonika, spase od propadanja, te još jednom pokažu da su crkva i samostan jači od svih nevolja.
AP-KK/Notra.ba
