Torinsko platno je relikvija koja u životu kršćanskih vjernika, ali isto tako i onih koji ga osporavaju, izaziva najveće divljenje. Riječ je o uzanom komadu lanenog platna na kojem se može prepoznati obris muškoga tijela, a za koje se vjeruje kako je u njega bilo umotano tijelo Isusa Krista nakon njegova raspeća na križu. Milijuni ga žele vidjeti i pri svakom otkrivanju u javnosti mnoštvo vjernika pohrli kako bi vidjelo tu čudesnu i jednu od najcjenjenijih kršćanskih relikvija. Ime je dobilo po talijanskom gradu Torinu, gdje se čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja. Znanstvenici ni nakon niza istraživanja nemaju pravi odgovor na pitanje o autentičnosti platna u koje je bilo umotano Isusovo tijelo, ali je sasvim sigurno to da ni jedna tehnologija iz razdoblja prije 21. stoljeća ne bi mogla stvoriti takvu sliku kakva se nalazi na njemu. Debljina obojenosti na tkanini iznosi oko 200 nanometara, što odgovara debljini stanične stijenke vlakna materijala te, prema mišljenju znanstvenika, sličan učinak može se dobiti jedino ultraljubičastim zračenjem. Naime, sva su dosadašnja istraživanja potvrdila kako je relikvija iz Torina autentičan Isusov pogrebni pokrov, osim jednog datiranja ugljikom-14 (C14) iz 1988., koje je utvrdilo kako platno potječe između 1262. i 1312. poslije Krista, tj. između 1353. i 1384. godine. Iako je tijekom povijesti bilo javno izlagano, platno je došlo u središte pozornosti znanstvenika kad je talijanski fotograf Secono Pia objavio svoje fotografije koje su otkrile vidljiv ljudski lik.
Autentičan lik Isusa
Yves Delage, profesor komparativne anatomije na Sorboni, poznati agnostik i antiklerikalac, dobio je zadatak dokazati da je platno krivotvorina. Na zasjedanju Akademije znanosti u Parizu 1902., na iznenađenje svih, objavio je, s medicinske točke gledišta, kako su anatomski detalji otiska, tako i tragovi krvi na platnu, previše precizni da bi mogli biti djelo slikara. Prema njemu, na Torinskom platnu mogao se vidjeti autentičan lik Isusa iz Nazareta, a izglede da bi to mogao biti lik neke druge osobe, francuski znanstvenik procijenio je na 1:10 milijardi. “Da bi otisak nastao i potom ostao na platnu, mrtvo je tijelo moralo biti omotano u platno najmanje 24 sata, vrijeme koje je potrebno da bi takav otisak mogao biti stvoren, ali opet ne dulje od nekoliko dana jer bi nakon toga došlo do raspadanja koje bi uništilo i otisak i samo platno. (…) To je upravo ono što se, po predaji, dogodilo s Kristom koji je umro u petak, a nestao u nedjelju”, rekao je Delage.
Kompletan članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH.
