Za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, Almir Sarajlić je optužen sa Ibrahimom Purićem, Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem.
Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine, Tarahija zapovjednik Trećee bojne ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici brigade. Slobodan Grebenar je izjavio da je od 1991. do 1993. bio nastanjen u mjestu Počulica te da je bio pripadnik HVO-a. Posvjedočio je da je 16. travnja 1993. ranjen od granate i protjeran, kada je otišao u Križančevo Selo, gdje je ostao 15-ak dana. Svjedok je kazao da Sarajlića poznaje, da su se povremeno družili te da s njim nikada nije imao probleme. Na upit Sarajlićevog odvjetnika Nermina Vile, Grebenar je potvrdio da je čuo za akciju na Križančevo Selo. “Pričalo se, ‘palo Križančevo Selo, mudžahedini uletili, pobili narod, ljudi izbjegli’”, rekao je Grebenar, potvrdivši da Sarajlića nitko nije spominjao kao direktnog izvršitelja.
Bruno Čabrić, drugi svjedok Obrane, izjavio je kako je 1992. u Vitezu imao restoran “Romana” te da je Sarajlića upoznao prije rata u Travniku. Kazao je da je čuo za akciju u Križančevom Selu te da je “izvršen pokolj”. “Čitava dolina je o tome pričala. Mnogi ljudi su izgubili svoje. Ja ni dan-danas ne znam o kom se broju radilo, 12 do 13 ljudi”, izjavio je Čabrić, dodavši da nitko nije spominjao imena počinitelja te da je “ostala ta stigma ‘mudžahedini’”. On je naveo da se tijekom rata nije viđao sa Sarajlićem. “Znam za jednog prijatelja čiju je majku pomogao spasiti, oni su Srbi ili Hrvati”, rekao je svjedok. Čabrić je potvrdio, na upit sudije Darka Samardžića, da se 1995. pravila razlika između mudžahedina i pripadnika Armije BiH. Enida Hadžiomerović, nova članica Sudskog vijeća kazala je da se upoznala s predmetom, preslušala snimke za period dok nije bila članica te napomenula da nema pitanja za svjedoke i vještaka. Prije suđenja održana je i statusna konferencija po prijedlogu Sarajlićeve Obrane za izdavanje naredbe za medicinsko i balističko vještačenje. Branitelj Vila je od vještaka balističke struke Dine Osmankadića zatražio da se izjasn može li izvršiti vještačenje.
Ova obrana je od vještaka, između ostalog, zatražila da na osnovu materijalne dokumentacije te izjave svjedoka identificira vrstu, kalibar i marku vatrenog oružja kojim je kazneno djelo izvršeno. Od Osmankadića je zatraženo i da sačini skicu terena na nivou struke te, kako je branitelj objasnio, označi položaj, mjesto i poziciju zločina. “Skica bi predstavljala pozicije gdje stoje navodno stradali i moj branjenik”, objasnio je branitelj Vila, zatraživši od vještaka i da, između ostalog, prezentira automatsku pušku AK-47 7.62 x 39 mm, kao i da navede u nalazu vremenski period između pojedinih hitaca i rafalne paljbe. Predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić-Dedović rekla je branitelju Vili da napravi transkript relevantnih dijelova iskaza svjedoka K-3, nakon čega će se vještak odrediti da li može odgovoriti na zahtjeve ove obrane. Ona je objasnila Osmankadiću da Obrana na ovaj način želi pobiti iskaz svjedoka K-3. Predsjedavajuća Ćosić-Dedović je kazala da Sud odbija prijedlog Obrane, kojim bi vještak medicinske struke Rifet Kešetović utvrdio koju vrstu ozljeda i rana je u momentu spoljnog pregleda leševa na tijelima imalo nekoliko osoba, s obzirom da je vještak rekao da je relevantniji nalaz mrtvozornika.
Suđenje je nastavljeno danas, a pozvana su tri svjedoka Sarajlićeve obrane.
Obrana je ovim vještačenjem željela utvrditi i jesu li ozljede nastale od hladnog ili vatrenog oružja te kod kojih je smrt nastupila odmah, a kod kojih nakon nekog vremena.
