Danas je ekipa portala centralna.ba primijetila u Staroj Biloj u Vitezu bijeli kamion registracijskih pločica iz Ukrajine. Odmah smo zaustavili naš automobil i pokucali na vrata kamiona pretpostavljajući da se radi o vozaču koji zbog situacije u Ukrajini ne može natrag u svoju državu, Pokucali smo na vrata kamiona, a gospodin srednjih godina odmah nam je otvorio te preplašeno kazao: “Dobar dan.” Predstavili smo se i ponudili mu pomoći.Dječaku tek godina i pol
Kazao je da se zove Vitaly i da dolazi iz grada Kamenec Podolskij iz Ukrajine. Odmah smo ga pitali je li gladan i treba li mu pomoć, na što je on promuklim glasom kazao: “Ne, hvala, zasad ne treba.” Zatim smo sjeli u obližnji kafić u sklopu benzinske crpke Jerry, a Vitaly je rekao kako ne smije jesti i piti svašta jer je srčani bolesnik, a k tomu je doživio i snažan potres mozga u ratu s Rusijom 2014. i 2015. godine.
Uzeo je zeleni čaj i prestrašeno govorio kako će ukrajinska vojska sve izdržati unatoč snažnom bombardiranju Rusije koja, kako kroz suze priča Vitaly, bombardira bolnice i domove.
Stigao je u središnju Bosnu prije četiri dana, odradio istovar u jednoj tvrtki, a kad je krenuo natrag za Ukrajinu, šef mu je javio da je radna kartica blokirana i da ne može natrag doma.
Uzeo je svoj mobitel i kratko ga je gledao i kroz suze pokazao fotografiju svoje obitelji – suprugu i dvoje djece. Malenom dječaku tek je godina i pol dana.
– Obitelj mi je za sada na sigurnom, pobjegli su u sklonište na selo. Želim svojoj kući, želim samo zagrliti svoju suprugu i djecu – kazao nam je zabrinuti Vitaly.
– Pet godina radim kao vozač kamiona. Bio sam u ratu kada je Rusija započela ofenzivu na Ukrajinu 2014. godine. Tada smo izdržali i sad ćemo. Mi smo hrabar narod i nećemo se predati – kazao je.
U tijeku našeg razgovora u kafiću smještenom u sklopu benzinske crpke Jerry za stol nam je prišao vlasnik motela noseći ključeve sobe. Smjestio je Vitalyja u toplu sobu s toplom vodom, internetom, TV-om te mu kazao: – Prijatelju, osjećaj se kao kod kuće, mi znamo kako ti je jer smo kroz to već prošli prije 30 godina.
