Predsjednik UO Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH Tomislav Žuljević na našu adresu uputio je priopćenje za javnost koje prenosimo:
“Obraćamo vam s velikom gorčinom, tugom, žalom, ljutnjom i razočarenjem, a povodom 100 dana bez transplantacije u našoj zemlji. I nakon što smo 2020. i 2021. bili godinu i pol dana bez i jedne transplantacije kada su nam pacijenti umirali pored živih donora, mislili smo da se to vrijeme nikada neće i ne smije ponoviti.
Međutim, prevarili smo se. Evo svjedoci smo da se to vrijeme na žalost ponavlja jer u prvom kvartalu 2022., dakle punih 100 dana, nije urađena niti jedna transplantacija u BiH !
Ovo je izravam atak na živote teško bolesnih pacijenta koji su na dijalizi kao i onih koji čekaju na transplantaciju srca, jetra, pluća ili drugih organa.
Ovo je tiha eutanazija i ugrožavanje ljudskih prava u pravom smislu te riječi.
I ako imamo baš sve da se transplantacije u mojoj, vašoj i našoj državi rade sasvim normalno i po svim Europskim i svjetskim procedurama, mi i dalje tapkamo u mjestu gaseći i onu posljednju nadu bolesnicima da će nekada dobiti najvažniji poziv u životu a to je poziv na transplantaciju.
Sada je sve razotkriveno, jer su se klinički centri, njihovi menadžeri i oni koji su zaduženi za transplantacijski program, pandemiju stavili u prvi plan i govorili kako je nemoguće raditi presađivanje organa dok traje pandemija.
Pa ipak su u drugoj polovini prošle 2021. što UKC Tuzla što KCUS uradili 10 transplantacija i ako smo imali 4 puta više zaraženih Covidom 19 nego što je to slučaj ovih prvih proljetnih dana.
2.000.000 (dva milijuna maraka) se svake godine izdvaja za transplantacije u F BiH, dakle novac nije problem i zapravo se ne zna gdje taj novac završi, ako gotovo uopće nemamo transplantacija. Imamo i pravilnik o nagrađivanju za sve koji sudjeluju u transplantacijskom procesu, za transplant koordinatore, imamo i Zakon po uzoru na najbolje Europske zemlje, stručnjake koji znaju raditi komplicirane kirurške zahvate i transplantacije, a transplantacija nemamo.
ZAŠTO?
Možda zato što je lakše pacijenta uputiti u inozemstvo gdje će te platiti puno više nego u BiH?
Treba znati da nisu svi pacijenti u mogućnosti da sebi priušte takav luksuz i da se liječe vani, a s druge strane, na taj način direktno uništavamo transplantacijsku i druge grane medicine u našoj zemlji.
Šta je zapravo u pitanju? Tajni sporazumi? Korupcija? Farmaceutski lobiji? Ili sve pomalo.
Imamo 3000 pacijenta na dijalizi u BiH, od toga 2000 u F BiH i oko 700 bi moglo biti transplantirano, ali njih više od 90% je bez ikakvih šansi zahvaljujući ovoj nesposobnoj državi.
Vrijeme je da se sazna tko ne želi da se rade transplantacije i da se napokon vrati nada pacijentima koja je davno izgubljena, jer ponovo nam umiru pacijenti pored živih donora”
Upravni odbor UDiTB F BiH