Izbornik reprezentacije Hrvatske je dao intervju za popularni Glas koncila, a intervju pročitajte u nastavku.
Doimate se, ne samo otkada ste izbornik, kao pristojan čovjek kojega ništa ne može impresionirati. DALIĆ: Mnogo sam toga u životu prošao, vidio i iskusio na vlastitoj koži, pa znam da moram biti miran, stabilan, staložen, čvrsto na zemlji. Nema kod mene ni velike tragedije, ni velike euforije.
Što Vas ispunjava i daje mir u srcu i duši, neovisno o rezultatima na travnjaku i profesiji trenera, izbornika? DALIĆ: Osigurao sam svoj mir kroz posao i način rada. Ne opterećuju me nebitne stvari. Najvažniji su mi posao, obitelj i prijatelji. Ne osvrćem se na tračeve i analize koje ne vode ničemu. Je li iskrenost bez licemjerja jedini pravi put za izgradnju čovjekove osobnosti? DALIĆ: Biti iskren i otvoren u današnjem svijetu baš i nije preporučljivo, pa ni normalno. Mnogo je problema i loših stvari u svijetu. Kada čovjek iskreno nastupa, ne završi uvijek najbolje. Nastojim pristupiti drugima iskreno i što jednostavnije. Nekada me to košta, no ustrajavam. Kako poimate smisao života, ispunjenje ovozemaljskih ciljeva? DALIĆ: Kad se čovjek osvrne iza sebe, vidi da život jako brzo prolazi, i da je opterećen s manje važnim stvarima koje oduzimaju mnogo vremena i energije. Međutim, kad se dogode tragedije, bolesti i nezgode, tada se dublje promišlja o smislu. Prije sam se bavio nevažnostima, i tek u posljednje vrijeme shvaćam da se čovjek treba posvetiti obitelji, a ne samo trci za poslom i novcem. S druge strane, bez materijalne sigurnosti ne ide, no treba biti što je više moguće normalan. Nekada je čovjeku i malo dovoljno da bude sretan. Upitate li se zašto križ, muka, znoj i suze? DALIĆ: Svatko od nas, na ovaj ili onaj način, nosi svoj križ. Dođu teški trenutci u životu kada se čovjek ne smije predati, potonuti, pasti. S vjerom se čovjek kvalitetnije može vratiti na pravu putanju. Treba što dostojnije, čvršće i jače nositi križ i boriti se s njim. U situacijama koje izgledaju bezizlazno također se nađe rješenje, no treba vjerovati. Kada se ustvrdi – »izbornik hrvatske nogometne reprezentacije je vjernik« – što Zlatko Dalić podrazumijeva pod pojmom »vjernik«? DALIĆ: Iz Livna sam, katoličkoga kraja. Kuća mojih roditelja prva je do crkve kraj franjevačkoga samostana na Gorici. Prije su bila drukčija vremena, no ministrirao sam još kao dijete, rado sam išao na misu, majka me učila i usmjeravala k vjeri. Cijeloga sam života vjernik, tako odgajam i svoju djecu. Svake nedjelje nastojim ići na euharistiju. Vjera mi daje snagu, uvijek imam krunicu u džepu i pomolim se prije utakmice. Zahvalim Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim. Meni i mojoj obitelji vjera je iznimno važna. Ima li u svijetu mjesta za Boga? U došašću smo, mnogo se toga poima s komercijalne strane, kako Vi promišljate Božje svjetlo »zamaskirano« izvanjskim pojavnostima? DALIĆ: Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu. Gledajući globalno, promatra se profit, zarada, no takav je današnji svijet. Ljudske su brige zemaljske, i s njima se radi opstanka treba nositi. No kad se čovjek smiri i ostane sam pred nekom odlukom, tada se pozove na Božju pomoć.
