Tužitelj Edin Muratbegović pročitao je optužnicu kojom su Peulići i Đurić optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u periodu od početka svibnja do kraja listopada 1992. godine.
Boško Peulić se optužnicom tereti u svojstvu zapovjednika 122. lake pješadijske brigade, a kasnije 22. lake pješadijske brigade Prvog Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, Đurić kao de facto zapovjednik jedinice Vojne policije, a Davor Peulić kao de facto zapovjednik Centra veze ove brigade VRS-a.
Prema pročitanoj optužnici se, između ostalog, navodi da je Boško Peulić 15. svibnja 1992. godine rukovodio akcijom prilikom koje su pripadnici njegove brigade opkolili štalu na platou Galica na planini Vlašić u kojoj se nalazilo dvadeset pripadnika Općinskog stožera Travnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) BiH, koji su se potom predali.
Nakon što su odložili naoružanje, kako se navodi, pripadnici HVO-a su izlazili iz štale jedan po jedan, bacali se na tlo i puzali prema pripadnicima VRS-a time stavljajući do znanja da su odustali od borbe i da su se predali, nakon čega su im nepoznati pripadnici vojne policije i brigade VRS-a pucali u predjelu glave i grudnog koša, te ih udarali kundacima kako bi bili sigurni da je nastupila njihova smrt.
Boško Peulić je tada, kako je pročitano, naredio da prestanu pucati što je i učinjeno.
Također se navodi da je Boško Peulić, kao de jure i de facto nadređena osoba vojnim policajcima i drugim pripadnicima brigade koji su počinili ubojstva i nad kojim je kao odgovorna osoba za bezbjednost ratnih zarobljenika imao u potpunosti efektivnu kontrolu, vidio i znao da su njemu podređeni prirpadnici počinili ubojjstva 13 ratnih zarobljenika.
„Boško Peulić kao nadređena osoba nije preduzeo nužne i razumne mjere da spriječi ta ubojstva i da njemu podređeni počinitelji budu kažnjeni”, pročitao je tužitelj Muratbegović.
Prema jednoj od točaka optužnice Boško Peulić je optužen i da je zapovjedio podređenim pripadnicima, među kojima je bio i Đurić, da nečovječno postupaju prema civilima i ratnim zarobljenicima u improviziranom zatvoru u podrumskim prostorijama PTT-a Skender Vakuf na način da ih premlaćuju i drže u nehumanim uvjetima.
Đurić je, kako se navodi, zapovijedi u potpunosti izvršavao i dalje naređivao njemu podređenim pripadnicima vojne policije – stražarima da tako postupaju, te da dozvole i omoguće drugim pripadnicima brigade da dolaze u zatvor ili izvode zatvorenike.
Boško Peulić se tereti i za mučenje ratnih zarobljenika, a Đurić i on su optuženi da su nečovječno postupali prema zatvorenicima.
Za nečovječno postupanje prema civilima i ratnim zarobljenicima u PTT-u ili van njega optužen je i Davor Peulić koji je, prema optužnici, dolazio u improvizovani zatvor u periodu od početka svibnja do kraja listopada 1992. godine.
On je, kako se navodi, premlaćivao zatvorenike na način da im je stavljao bajonet pod vrat, udarao im glavama od zid, udarao ih nogama, pesnicama, kundacima i drugim predmetima nanoseći im snažne fizičke i duševne boli i patnje.
U uvodnoj riječi tužitelj Muratbegović je rekao da smatra kako će Tužiteljstvo dokazati da su optuženi počinili navode iz optužnice, između ostalog, da Boško Peulić nije spriječio ili kaznio počinitelje ubojstava 13 ratnih zarobljenika, kao i da je bio odogovoran za sigurnost civila i ratnih zarobljenika u PTT-u u Skender-Vakufu.
„On je davajući primjer drugima osobno nečovječno postupao i mučio te osobe“, kazao je Muratbegović.
Sve tri Obrane su osporile navode optužnice, te zadržale pravo da koncept obrana iznesu nakon provedenih dokaza Tužiteljstva.
Saslušanje prvih svjedoka Tužiteljstva planirano je za 27. prosinca.
