Tko se ne boji rada, a snažno se uzda u Boga te čuva obitelj, čak ni u surovim uvjetima lijepe Kupreške visoravni, nema razloga dvojiti o svojoj budućnosti kao mali poduzetnik. Jedan od njih je Kuprešak, vlasnik mljekare Perkan d.o.o. Kupres, suprug i otac te doktor veterinarske medicine i zootehničkih znanosti Perica Romić.
Nekadašnji načelnik Kupresa potječe iz mnogobrojne obitelji koja se od davnina bavi mljekarstvom. Rođen je 1984. u Kupresu te oženjen suprugom Dražanom s kojom ima kćerke: Petru, Ivu, Anu, Rebeku i Rahelu.
U rodnom mjestu završio je osnovnu i srednju školu, a 2009. diplomirao na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te 2020. doktorirao na Agronomskom i prehrambeno tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Privatno poduzeće Veterinarsku stanicu Perica d.o.o. Kupres osnovao je 2011. i u njoj je danas direktor, dok je od 2012. do 2016. obavljao službu načelnika Općine Kupres. Poduzeće Perkan d.o.o. Kupres, komu je primarna djelatnost prerada kravljeg i ovčjeg mlijeka iz koga proizlaze tvrdi punomasni kupreški sirevi, osnovao je 2018.
A mi smo ga na početku našeg razgovora znatiželjno upitali što je bilo odlučujuće da se počne baviti proizvodnjom sira. „Odlučujuća je bila činjenica da je tržište mlijeka koje je išlo u otkup bilo nestabilno. Naime, dugi niz godina cijena mlijeka bila je manja od pola marke što je u suštini svim proizvođačima bilo na granici rentabilnosti poslovanja, pa čak i ispod te granice. Slijedom toga bilo je ili se ne baviti više proizvodnjom mlijeka ili ići u finalizaciju proizvoda. Jasno je kakvu smo odluku donijeli“, objasnio je Perica čiji kompletan poslovni kompleks obuhvaća sedam zgrada od kojih u četiri obavljaju primarnu poljoprivrednu proizvodnju, prije svega stočarstvo te trenutno na stanju imaju oko 2 000 ovaca i 70-ak krava. U jednom objektu se vrši prerada mlijeka, i to isključivo mlijeka iz njihove vlastite proizvodnje. Jedan objekt je predviđen za klanje životinja, a u jednom se vrši veterinarska djelatnost. Ono što je novost jest da su prije nekoliko tjedana započeli izgradnju staje za držanje koza, tako da planiraju sljedeće godine zaokružiti proizvodnju kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka.
U ponudi su Obiteljski, Kraljevski i Ovčiji sir
Također, otkrio nam je i otkud naziv Perkan. „Ja sam ime dobio po svom pradjedu s očeve strane koji se zvao Pero, a u našem je narodu bio poznat kao Perkan. Perkan je bio školski primjer autohtonog Kuprešaka koji je bio otac sedam punoljetnih sinova i četiri punoljetne kćeri. Kažem ‘punoljetne’ jer je imao još djece koja su umirala u ranoj životnoj dobi. Jedan mu je sin poginuo u II. svjetskom ratu, a ostalih 10 dočekalo je starost i svi su zasnovali svoje obitelji. U narodu je slovio kao srčan čovjek i odličan domaćin koji je svakog putnika koji mu je nailazio kraj kuće svraćao na okrjepu i konak. Želeći sačuvati uspomenu na svog pradjeda i inače na ljude koji su svoju djecu odgajali u surovim i krvavim uvjetima Kupreške visoravni, dao sam ime poduzeću Perkan“, objasnio je dr. Romić.
MN/ Uzdaj se u se’ i u svoju obitelj
Ono što mu je itekako velika pomoć jesu zaposleni u ovoj proizvodnji, njih ukupno 14-ero koji nisu samo „uposlenici“, nego su i obitelj: „Kompletna obitelj je uključena u poslove, pa čak i sestre i zetovi koji ne žive u Kupresu tijekom sezonskih radova, dođu i pomognu.“
Tako nam je u nastavku objasnio što svi oni rade. „Proizvodimo isključivo tvrde punomasne sireve, i to sir od kravljeg mlijeka koji nosi naziv Obiteljski; sir od mješavine kravljeg i ovčjeg mlijeka koji nosi naziv Kraljevski i Ovčji sir od čistog ovčjeg mlijeka“, kazao je sugovornik te nam otkrio i „tajnu“ kupreškog sira. „Tajna je u Kupresu. Kupres je visoravan koja se nalazi na 1 200 mnv, nije industrijski onečišćen, zbog svog položaja ima puno raznovrsnih pa i endemskih biljaka koje daju posebnu aromu mlijeku ako ih životinje jedu. Mi u hranidbi ne koristimo silažu koja zakiseljuje mlijeko. Slijedom toga – i ne pretjerano iskusni – poznavatelji sira mogu okusom razlučiti koji sir je napravljen od mlijeka s paše, a koji od mlijeka krava s farmskog držanja.
Sir je uvijek najbolji uz dobar pršut i neko vrhunsko – ja preferiram bijelo – pa ću i reći bijelo vino“, preporučio je kupreški poduzetnik.
Sirevi se mogu nabaviti direktno kod Romića, ali i u trgovinama
Nastanak sireva
Budući da nas je zanimao i sam proces nastanka sireva, rado nam je i njega približio. „Mlijeko s muže dolazi u mljekaru, tu se hladi u laktofrizu. Nakon toga prolazi kroz pasterizator iz koga ide u sirni kotao. U njemu se stvara sirni gruš koji se ispušta u sirnu kadu u kojoj se nalaze kalupi za sireve u koje se stavi sirni gruš. Napunjeni kalupi se stavljaju pod presu iz koje se sedam puta vade van i prevrću te nakon toga ponovno vraćaju pod presu. Kad je prešanje završilo, sirevi budu 48 sati u salamuri iz koje idu u predzrionu tri dana, a nakon toga idu na zrenje tri mjeseca, poslije čega mogu ići na pakiranje i prodaju. Od trenutka početka pasterizacije mlijeka do stavljanja sireva u kade za salamuru protekne između 7 – 8 sati“, ispričao nam je Romić.
Dražana brine da u sirani sve štima
Inače, njihovi se sirevi, osim kod njih u mjestu neobična imena – Zloselima, mogu nabaviti i u Prodajnom centru Kupres, FIS-u Vitez, na Markalama u Sarajevu, Prodexu, Baković u Tomislavgradu itd.
Obitelj i vjera su temelji!
S Pericom smo se dotaknuli i onoga što mu je iznimno važno – obitelji, za koju kaže da je temelj svega. „S obitelji sve počinje i u obitelji sve završava. Bez sklada koji imamo u obitelji puno toga se uopće ne bi moglo realizirati, a kamoli da bi opstalo i funkcioniralo. Isto tako – bez Boga nema ništa. Može vam cijeli svijet davati sve blagodati, ako tu nema Boga – uzalud je. Tako i obrnuto, može vam cijeli svijet uskraćivati sve blagodati, ako vam Bog daje, uzalud je svijetu trud. Sve što radimo, radimo s pouzdanjem u Boga i On nam obilato vraća. Kako na obiteljskom, tako i na poslovnom planu. Naši stari su nas učili da je vjera temelj svega, pa tako i mi učimo svoju djecu. Koliko god bude težak i naporan dan, večernja molitva je obvezna u kući. Djecu smo do te mjere naučili da znaju otići u krevet prije nego ja uđem u kuću pa kad mi čuju glas, siđu i kažu: ‘Tata, nismo Boga molili, ‘ajmo sada da možemo spavati.’ Željezo se kuje dok je vruće, tako su suprugu i mene naši roditelji učili, tako i mi učimo svoju djecu. U konačnici kad se osvrnem natrag kroz svoj život, u svakom vlastitom uspjehu mogu prepoznati Božje djelo“, poručio je Perica koji je uvjerenja kako je proizvodnja domaće hrane sigurno jedna od grana koje će se u budućnosti sve više i više cijeniti te je to jamačno zalog za budućnost svima koji se odluče na takvo što.
Na Peričinu primjeru vidimo uistinu kako je sve moguće onomu koji vjeruje i živi to što vjeruje, još kad tomu dodamo blagoslovljenu obitelj i posao – čovjek uistinu ne može bolje poželjeti, pa makar živio i u Zloselima čiji toponim ne obećava puno.