Kako je moguće da je jedna kompanija poput Pretisa iz Vogošće, u većinskom vlasništvu Federacije BiH, uspjela toliko godina zavlačiti, manipulirati i zataškavati podatke o poslovanju, s minusom od gotovo 370 milijuna maraka, te ignorirati i čak zabranjivati federalnim revizorima da provedu redovite revizije?
Odgovor leži u krajnje netransparentnom sustavu koji je, prije svega, razvijen unutar sektora Direkcije za namjensku industriju. Taj dio sustava, koji se nalazi u portfelju Ministarstva energetike, industrije i rudarstva, doslovno je svijet za sebe, piše Večernji list BiH.
Privatiziran i isključivo jednonacionalno nadziran, dio je državnog aparata u kojem je politička povezanost, a ne odgovornost, ključ za uspjeh. U zemlji koja je izašla iz rata i godinama se bori s institucionalnim nestabilnostima i političkim krizama koje katkada prijete prerasti u sigurnosne probleme, ne bi smjelo biti nevažno tko je u upravljačkim i nadzornim strukturama kompanija u sektoru namjenske industrije, odnosno proizvodnji naoružanja, streljiva i opreme. Kao što nije nevažno gdje su smještene sve te tvornice.
Bošnjačka područja
Uglavnom je tu riječ o kompanijama koje je bivša Jugoslavija gradila u središnjem dijelu BiH, smatrajući ih strateški pozicioniranim daleko od mogućih djelovanja neprijatelja. No, danas se sve te kompanije, tek uz iznimku Vitezita, koji je ugašen i jedini ne radi, nalaze u većinski bošnjačkim općinama. K tomu, direktori svih osam tvrtki, kao i predsjednici svih nadzornih odbora – više od 30 ljudi – su svi, osim jednoga, Bošnjaci. Tu je riječ o osam ključnih tvrtki namjenske industrije koje su pod kontrolom Direkcije za namjensku industriju. To su Unis Ginex d. d. Goražde, čija je direktorica Dženana Turković, a predsjednik Nadzornog odbora je Ahmet Sejdić; Igman d. d. Konjic, gdje je direktor Adnan Prevljak, a predsjednik Nadzornog odbora Bernadin Alagić; Binas d. d. Bugojno, s direktorom Abazom Manđukom, dok je predsjednik Nadzornog odbora Amer Brčić; Unis Group d. o. o. Ilidža, gdje direktorice Amera Mahmutović, Benjamina Osmančević i Lejla Abazović vode poslovanje; Zrak d. d. Sarajevo, gdje je direktor Nedžad Koldžo, a predsjednik Nadzornog odbora Taib Delalić; Tehnički remontni zavod Hadžići d. d. Hadžići s direktorom Enesom Kazićem i predsjednikom Nadzornog odbora Adnanom Frljakom; BNT – Tvornica mašina i hidraulike d. d. Novi Travnik, čiji je direktor Besim Belegić, a predsjednica Nadzornog odbora Džana Smailbegović. Na kraju, tu je i Pretis d. d. Vogošća, čiji je trenutačni v. d. direktora Ajdin Kupus. Ovaj sustav, u kojem je politika često važnija od odgovornosti, stvorio je ogromne propuste u poslovanju, a posebno je problematičan slučaj Pretisa. Kompanija se trenutačno suočava s alarmantnim dugovanjima koja iznose čak 368,6 milijuna KM, od čega je 286,7 milijuna KM avansnih uplata od kupaca, čije izvršenje ostaje neizvjesno.
Prestanak prakse
Uz to, na računu Pretisa trenutačno se nalazi svega 1,06 milijuna KM likvidnih sredstava, što znači da postoji visok rizik od potpune financijske propasti. Iako je 2023. godine na mjesto v. d. direktora Pretisa imenovan Ajdin Kupus, promjene su bile minimalne. Problematična situacija nije se promijenila, a izvješća o poslovanju ostala su alarmantna. S obzirom na ozbiljnost situacije, pozivaju se istražna tijela da se uključe i istraže sumnje na malverzacije koje su se događale u Pretisu. Ministar Vedran Lakić, koji je bio odgovoran za nadzor nad namjenskom industrijom, nije učinio dovoljno da riješi ovaj problem. Upravo je on u prosincu 2023. godine zaposlio svog bivšeg savjetnika u Pretisu, što izaziva dodatne sumnje u njegovu odgovornost za stanje u ovoj kompaniji. Glavni problem u Pretisu i sličnim kompanijama je netransparentnost, politička povezanost i zataškavanje informacija koje su omogućile loše upravljanje. Dugovanja od 370 milijuna KM, neizvjesnost oko ispunjenja obveza i sumnjive investicije samo su vrh ledenog brijega.
Ova situacija zahtijeva hitnu reakciju nadležnih tijela jer svaka daljnja tolerancija na ovakvo poslovanje znači nastavak devastacije strateških kompanija. No, potreban je, prije svega, prestanak prakse jednonacionalnog nadzora nad vojnom industrijom u ovome dijelu BiH.
