Ekstremne temperature i mjeseci bez kiše pretvorili su najveću bh. žitnicu u polje brige i gubitaka. Kukuruz je, ovisno o parceli, podbacio i do 70 posto. Proizvodnja mesa i mlijeka visi o koncu, a farmeri su pod pritiskom pitanja kako sačuvati stočni fond kada je hrane sve manje.
Ekstremne vrućine i mjeseci bez ozbiljnijih oborina pretvorili su najvažniju ratarsku kulturu u simbol potrošenog truda. Poljoprivrednici se nadaju svakom zrnu, no situacija je alarmantna, prenosi Federalna.
„Na njivama koje su kamenitije, gdje je zemlja plića, štete su i do 70-80 posto. Tu ljudi nemaju što ni ubrati ni silirati. Uzeli su zaludu“ Milenko Nikolić, , govori proizvođač i vlasnik otkupne stanice.
„Mi proizvođači teško ćemo izaći iz minusa na ovakav način, jer ovo nije prva godina da nas prati suša. Unazad tri-četiri godine smo u efektivnoj suši. Moramo raditi, ali mislim da će nas biti sve manje i da ovo nimalo nije optimistična priča“, objašnjava Savo Bakajlić, predsjednik Udruge proizvođača Semberije i Majevice.
Suša i oštećeni usjevi predstavljaju i ozbiljan zdravstveni rizik. Zbog loše silaže prijeti pojava aflatoksina u mlijeku, što može ugroziti i ljude i životinje. Poljoprivrednici su stoga prisiljeni brzo reagirati i pravilno skladištiti hranu.
„Ljudi su bili prisiljeni još prije petnaestak dana početi silirati, što nije bilo preporučljivo jer kukuruz još nije prešao u voštanu fazu, bio je u mliječnoj fazi. Međutim, iz nužde i potrebe za hranom silirali su i do sada se pokazalo da još nema toksina, za razliku od prošle godine kada su prve količine silaže u ishrani odmah napravile problem s toksinima“ dodaje Nikolić.
Dok njive gore, računice su hladan tuš – tisuće maraka minusa, opstanak stočnog fonda upitan. I sve to u zemlji koja se zaklinje u poljoprivredu kad joj treba jeftin politički slogan. Kada treba pomoć, čuje se samo odjek iz praznih ureda.
„Vidim da ljudi više ne ubacuju u tov, čekaju da vide što će biti. Ali svi se nadamo, iz dana u dan. Tražit ćemo pomoć i od entiteta, ministarstava, ali vidite da oni nemaju isplatiti ni ono redovno, a kamoli da nam pomognu. Nismo optimisti, njih sada zanima samo politika i tko će gdje sjesti u koju fotelju“ objašnjava Bakajlić.
„Trudit ćemo se sačuvati koliko možemo. I stočni fond pada, i cijena mlijeka je opet srušena. Kako opstati – to je teško pitanje. Trudit ću se sačuvati svoj stočni fond“, proizvođač Milan Savić.
Pšenica je prodana po cijeni koja vrijeđa i ulaganje i znoj onih koji su je posijali. Trideset šest feninga po kilogramu, kažu, nije ekonomska računica, to je podsmijeh. Selo koje ne može izdržati kombinaciju niske otkupne cijene i katastrofalnog uroda sada se suočava s dugovima i nesigurnom budućnošću.
„Cijenom pšenice sam nezadovoljan. Nisam je prodao, uskladištio sam je na čardak. Cijena od 36 feninga – pa s tim poljoprivrednik ne može pokriti ni troškove za sjetvu“, dodaje Savić:
Posljedice suše neće se osjetiti samo na njivama, upozoravaju ekonomisti – one će stići u svaki dom. Na jesen će prazni silosi i uništeni usjevi značiti skuplji kruh, meso i mlijeko. Nestašice hrane i viši troškovi pogodit će one koji su već na rubu. Od kruha i igara ostaje samo igra – politička.
