Želite li izbjeći bolest putovanja pripazite gdje ćete sjesti, neovisno o tomu kojom se vrstom prijevoza koristite. Smatra se da oko 20 posto populacije pati od bolesti putovanja, češće pogađa žene nego muškarce, a učestalost se povećava s duljinom trajanja putovanja, prenosi vecernji.ba.
Ako ste u autobusu, sjednite na neko od sjedala iza prednje osovine, dok će vam u automobilu biti najbolje sjednete li na suvozačko mjesto.
No znanstvenici kažu da nije važno samo gdje sjedite nego i u kojem smjeru gledate. Oni savjetuju da pokušate uskladiti pravac kretanja s pogledom.
Patite li od bolesti putovanja ni ne pomišljajte na čitanje ili igranje na mobitelu, radije gledajte kroz prozor.
Bolest putovanja obično je rjeđa u vlaku jer je brzina relativno konstantna, a smjer pruge obično prilično pravolinijski.
Nekima nije ugodno ako sjede obrnuto od smjera kretanja pa zato pokušajte odabrati sjedalo koje gleda naprijed.
Putujete li zrakoplovom stručnjaci preporučuju da sjednete na mjesto koje se nalazi iznad krila.
Najčešći sinonim za bolest putovanja je ‘morska bolest’ što ukazuje na to da je mnogima najteže podnijeti plovidbu morem, osobito valovitim.
Ako vam valovi ne čine dobro, pokušajte se ispružiti u kabini. To možda neće biti moguće jer na trajektima nema kreveta pa je u tom slučaju najpametnije sjesti na sredini broda jer je riječ o najstabilnijem mjestu u plovilu.
Druga je opcija, dopusti li to more, stajati na palubi i gledati u daljinu, odnosno u smjeru obzora.
Gumeni bomboni ili žvakaće gume nekima će pomoći, drugi tvrde da je najbolje konzumirati lagani obrok prije putovanja kako želudac ne bi bio prazan.
Naravno, postoje i lijekovi koji pomažu u sprečavanju mučnine i povraćanja, no takva bi opcija za djecu mlađu od 12 godina trebala biti zadnja, kažu stručnjaci.
Većina lijekova najučinkovitija je uzmete li ih pola sata do sat vremena prije polaska.
Bolest putovanja nastaje jer mozak prima kontradiktorne signale – tijelo je nepokretno, a osjećaj za ravnotežu registrira kretanje, odnosno kada sustav za ravnotežu, smješten u unutarnjem uhu, prima drukčije podražaje od ostalih receptora, osobito vidnih.
To se događa kad se nejednoliko krećemo, a te stalne promjene kretanja u smislu ljuljanja, poskakivanja, ubrzavanja i usporavanja ne možemo vidjeti već samo osjetiti.
