Ana Dragozet iz Viteza iza sebe ima niz nagrađenih dramskih tekstova, odnedavno se može pohvaliti i s dvije Rektorove nagrade. Možda to i ne bi bilo toliko neobično da ih nije dobila na dva različita studija i u dva različita grada.
Ova mlada Vitežanka završila je preddiplomski Studij novinarstva Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje je dobila i Rekotorovu nagradu za umjetnički uspjeh i promociju Sveučilišta.
„Mostar je grad s kojim osjećam posebnu
vrstu povezanosti. Za tri godine života u
jednom od ljepših bosanskohercegovačkih
gradova, dobila sam jako puno. Iskustvo
života u Mostaru smatram neprocjenjivim. To
je vjerojatno i zbog ljudi koje sam upoznala, ali
i zbog onog poznatog mostarskog načina
života koji se toliko uvukao i u moju svakodnevicu”, kaže Ana.
Ipak, nakon diplome preddiplomskog studija
odlučuje upisati, kako kaže, svoju prvu ljubav,
Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu,
odsjek Dramaturgija.
„Nisam sigurna je li za odlazak bila u pitanju
motivacija ili potreba. Voljela bih reći da je to
samo motivacija, ali nažalost nekim mjestima ne dobijemo sve što nam je potrebno i onda sam došla na diplomski studij u Zagreb“, kaže Ana.
lako je promijenila životnu sredinu i studij, nije
joj mnogo trebalo da ponovno krene kulturno
djelovati i usavršavati se na kazališnim
daskama, odnosno u kazališnom tekstu. Za
svoju dramu „Nemoj gasiti svjetlo“, dobila je
drugu Rektorovu nagradu.
U Zagrebu mentorica i cijenjena profesorica Sibila Petlevski predložila Vijeću, a onda je Dekanat s Akademije slao moj rad kao prijedlog za nagradu. Uz pofesoricu Petlevski, druga mentorica i komentatorica mojih djela je profesorica Lada Kaštelan. Iznimno sam
sretna i motivirana što imam priliku raditi s
tako cijenjenim profesoricama. Nastojim od
njih naučiti najviše što mogu“, naglašava Ana.
lako mnogi odlaskom u velike gradove nastoje
zatomiti duh provincije iz koje dolaze, Ana čini
suprotno. Ona ga prihvaća kao neodvojivi dio
sebe i prenosi na scenu zbog čega su njezini
profesori ocijenili da već sada unosi u
hrvatsku novu dramu značajne inovativnosti.
„Prvi komentar na moje pisanje bio je od
profesora Mate Matišića Nemoj nikad
izgubiti taj svoj Vitez u slovima. Poslije sam
puno razmišljala o toj rečenici, a što sam više
vremena provodila u Zagrebu, postajala mi je
jasnija. Nikad mi nije moglo odmoći ono što
nosim u sebi, a velikim dijelom je to i mjesto iz
kojeg dolazim.“, kaže Ana.
Trenutno je studentica završne godine
dilpomskog studija i pred njom su novi izazovi,
a na pitanje o planovima za budućnost Ana
odgovara: „Svjesna sam situacije i rada u
umjetničkom području, osobito području
poput dramaturgije. Ono što me trenutno
raduje je svaki korak koji me približava velikom
domu a za mene je to kazalište. Kuća može
biti cijeli svijet, dom sam morala negdje
pronaći, a u tom pravcu sam usmjerila i
ljubav”, zaključuje Ana.
Notra.ba
