Nakon promocija zbirke pripovijesti, anegdota i sjećanja “Fafarikul” u Zagrebu, Varaždinu, Splitu, Puli, Rijeci i Beogradu, autorica Đurđica Čilić, prema vlastitom priznanju, konačno je dočekala najvažniju promociju, onu u Vitezu.
Večeras je pred svojom omiljenom publikom koja se pobrinula napuniti dvoranu Franšiznog centra u Vitezu Đurđica Čilić promovirala svoju zbirku pripovijesti, anegdota i sjećanja “Fafarikul”.
Posjetitelji su velikim aplauzom pozdravili vrlo emotivno pročitanu priču o “Čika Ademu” s kojom je Đurđica započela ovu predivnu promociju.
O samoj knjizi govorili su i predstavljači , Željko Kocaj, književik i autor mnogobrojnih književnih dijela naravno s adresom u Vitezu, te Boris Budimir ekonomista i dugogodišnji pratitelj svega onoga što Đurđica Čilić objavljuje .
Kako bi ta predivna viteška ljetna veče imala svoj glazbeni štih pobrinuli su se Ivo Jandrić i Viteški Akordi.
“Fafarikul” je zbirka stotinjak pripovijesti, anegdota i sjećanja, koje dijele spremnost pripovjednog subjekta da neuvijeno i bespoštedno govori o slabostima, prije svega vlastitima, ali i o strahovima, manjkovima, pogreškama i krivim skretanjima koje bi većina čitatelja mogla prepoznati kao svoje. Literarna je dimenzija zapisa katkad suzdržana u korist faktografskog pripovijedanja, a katkad je faktografija (imena, toponimi, datumi) upotrijebljena samo kao materijal za gradnju fikcije.
Iako pisani u prvom licu, tekstovi u zbirci, bilo da su garnirani humorom bilo melankolijom, govore podjednako i o autorskom “ja” i drugima, jer odabirom tema i psiholoških punktova oko kojih su strukturirane ove priče spajaju pojedinačno i opće, jednokratno i ponovljivo, individualno i kolektivno.
Čitljivi, razigrani i razgovijetno ispisani tekstovi omeđeni su samo jednim imperativom: potrebom da se pripovijeda, odnosno da se kratkotrajnost, prolaznost i poroznost događaja, emocija i međuljudskih veza pretvori u priču i tako potraju i onda kad više u zbilji ne bude onog što je poslužilo kao njihova građa.
“Fafarikul” može biti čitan kao zapis lažnih sjećanja, katalog nenapisanih pisama, arhiv istrgnutih posveta, album skica za portrete iscrtan riječima. Autorica i pripovjedačica nemaju mnogo zajedničkog, ali slažu se u jednom: sve što je napisano ne pripada više nijednoj od njih nego čitatelju.
Tko čita priču, njezin je gospodar.
U ugodnoj i opuštenoj atmosferi svi posjetitelji su uživali u ovoj prekrasnoj večeri koju je priredila ova poznata viteška književnica i tako još jednom potvrdili kako je Vitez oduvijek bio i ostao centar kulture i knjiženosti u Središnjoj Bosni, navodi centralna.ba
