Dana 28.11.2023. god. , u organizaciji HKD Napredak Livno,u prepunoj Srednjoj strukovnoj školi „ Silvije Strahimir Kranjčević“ u Livnu, publika je nakon dvije godine čekanja, dočekala svoju Đurđicu Čilić. Bila je to književno – glazbena noć za pamćenje – puna emocija, toplote, ljudskosti, pjesme, pa i suza.
Njena druga knjiga Novi kraj obiluje pričama i uspomenama na autoričinu majku i njeno djetinjstvo u legendarnoj livanjskoj ulici – Karanfilka, mnoge je vratilo u djetinjstvo i mladost vezane upravo uz građansko odrastanje u nekadašnjem Livnu.
PIŠE: DIJANA ČAČIJA
U književnom dijelu večeri, o knjizi Novi kraj govorio je autoričin kolega iz studentskih dana i prof. Kristijan Mandić koji je prozu Đurđice Čilić sa strujom svijesti. „ Novi kraj je odlična proza struje svijesti, satkana od crtica iz njezina života. Te crtice su poput mozaika i možemo ih čitati, odnosno nanovo slagati, redoslijedom kojim hoćemo , možemo zasjeći gdje hoćemo i svaka stranica može biti početna i završna.“ Mandić, nadalje, ističe njezin odnos prema majci kao leit – motiv obiju knjiga, i Ffafarikula I Novog kraja,: „ Majka zato nikad neće umrijeti!“ Nadalje ističe i odnos prema Bosni i Hercegovini jer je Đurđica Čilić rođena u Livnu, odrasla u Vitezu i ta je Bosna, neminovno, ostavila traga na njoj i u njoj.
Predsjednica HKD Napredak Livno, Ines Kaić Pervan, umjesto govora o knjizi, autorici je postavila par pitanja vezanih uz knjigu i teme obrađene u knjizi.
Ulomke iz knjige, uglavnom vezane uz Livno i Karanfilku, te odrastanje u legendarnoj ulici čitali su članovi HKD Napredak Livno, Dinko Periša, inače i voditelj kazališne sekcije Cleuna HKUD Dinara iz Livna pa je tekst začinio glumačkim umijećem, zatim Marin Krišto, bliski rođak Đurđice Čilić koji, također, voli pisati. Čitanju ulomaka o Livnu pridružila se i Duvanjka Marija Pavković Baković, predsjednica HKD Napredak podfužnica Tomislavgrad.
Glazbenu komponentu sačinjavali su, također, umjetnici na ovaj ili onaj način povezani s autoricom: Jurica Krišto, bliski rođak spisateljičin, na gitari izveo je Bachovu skladbu i prekrasnu sevdalinku Ne klepeći nanulama koja je mnogima izmamila suze i neka davna sjećanja. Jurica je govorio i obiteljskoj simbolici imena – svog i spisateljičina. Nadalje, svoj obol ovoj večeri dali su i članovi livanjskog banda 4 hombres and Flowery, Majda Đonlagić i Darko Knežević, inače frontman nekadašnjeg popularnog livanjskog banda Helios koji je djelovao u vrijeme mladosti Đurđice Čilić i koji je ona poznavala, a i Kneževićeva majka je bila dobra prijateljica s autoričinom majkom baš u djetinjstvu kojim obiluje roman o kojem se govori. U jednom dijelu knjige autorica prenosi informaciju da se priča da je upravo njezinoj majci ispjevana posljednja serenada u Livnu te je u tu svrhu Napretkova mješovita vokalna skupina Duman otpjevala svima poznatu serenadu Dubrovačkih trubadura.
Moderatorica knjniževno – glazbene večeri s Đurđicom Čilić bila je Diana Čačija također bliska rodica i prijateljica s književnicom koja također naglasila da je Fafarikul, prva prozna knjiga,, Đurđice Čilić u 2022. god. bila jedna od najčitanijh knjiga u Republici Hrvatskoj te da su njezine knjige i majčine priče svojevrsna promocija Livna, jer Đurđicina majka, Ankica, jako je voljela svoj rodni grad.
Sama autorica je u intervjuu nakon promocije istaknula upravo toplinu i familijarnost koja je dominirala tokom cijele večeri i činila ju nezaboravnom što je potvrdila i na svom, sada već influenserski poznatom, emotivnom facebook statusu.
Mama je htjela da se rodim u Livnu jer su se tamo rodile njezina mama, baka, prabaka… Na porodu je bio dr. Sučić, najpoznatiji livanjski ginekolog. Vidjela sam ga tad i nikad više – sve do sinoć, na promociji u mom rodnom gradu. Došlo je puno ljudi, ali to ne čudi jer su mnogi od njih moj rod.
Mama je umrla prije dvadeset mjeseci, ali eto svaki put kad je se sjetimo, kao da nam umre još jednom. Čudno je to sa smrću bliskih ljudi – nikako da završi. I vremenom ta jedna jedina smrt kao da se umnaža jer se nižu događaji, mjesta i situacije u kojoj nam to biće fali.
Mama i ja smo, dok sam bila dijete koje preko volje svira harmoniku, zajedno u našoj kuhinji izvodile pjesmu „Ne klepeći nanulama“. Sto puta sam tu pjesmu s njom otpjevala, sve riječi znam naizust ali nikad ih nisam osjetila. Sve do sinoć, kad je moj rođak Jure pjesmu odsvirao na gitari, a Livanjke i Livnjaci pjevali, i ja s njima jer sam pomalo njihova.
“Stajao sam kraj mezara
i umrlu majku zvao.
Nosio joj dar od srca
ali joj ga nisam dao.”
Nikad mi ti stihovi ništa nisu značili. Sve do sinoć, kad sam ih zapravo prvi put čula.
Bile su na promociji mamine prijateljice iz djetinjstva, i profesor kod kojeg je polagala maturu, i moj tata i moja kći, i mamine nećakinje s djecom i unucima. I neki dragi ljudi koji mi nisu rod po crkvenim i pravnim knjigama, ali jesu po onom što se kod mene više broji.
I bilo je jedno prazno mjesto. I spoznaja da dar koji nam je ostao u rukama moramo dati onima koji su još tu.
Osim toga, Đurđica Ćilić je bogatija od prosječnog čovjeka utoliko što se može pohvaliti s tri domovine: Bosnom i Hercegovinom iz koje je ponikla i koja ju je oblikovala kao dijete, Hrvatsku u kojoj je sazrijevala i izgradila dom i karijeru, rodila djecu, te Poljska koju je, možemo reći, sama odabrala i koja ju je na svoj način oblikovala i pomogla da bude ono što ona jeste.
Na ovoj, u svakom pogledu, posebnoj večeri našli su se i neki dragi ljudi iz spisateljičina života, prije svega, njezin otac Zvonimir Čilić, poznati i ugledni novinar koji je iz Viteza došao u pratnji bliskog obiteljskog prijatelja i dopredsjednika HKD Napredak, Josipa Križanovića. Svog oca spisateljica je iznenadila došavši u pratnji kćeri Ane.Uz mnoge druge ugledne ljude, autorica je izdvojila Livnjacima, a i šire poznatog ginekologa, koji je sudjelovao na Đurđicinu rađanju, dr. Dragoša Sučića kojeg do te večeri nije poznavala. Također, događaj su pohodile i živuće junakinje priča o odrastamju u Karanfilci 50-ih i 60-ih godina prošlog stočjeća. Također je “procurila” vijest da će Đurđicina prva zbirka priča Fafarikul biti uprizorena n adaskama koje život znače u HNK Zagreb.
Nakon promocije mnogi su strpljivo čekali na razgovor s autoricom, da podijele neku uspomenu na nju ili njenu majku, da ju naprosto upoznaju, a tražila se i knjiga više pa su pojedini članovi Napretka bili prisiljeni dijeliti osobne knjige što je za Livno nezapamćeno
