U prelijepom novouređenom ambijentu Gradske knjižnice Novi Travnik večeras je održana promocija knjige “Tajna špilje Škav” autora Željka Kocaja. Predstavljači novog naslova viteškog novinara i književnika bili su potpredsjednik Matice hrvatske Vitez Jakov Križanović te profesor Vatroslav Matić.
Matić je u svom obraćanju istaknuo kako je stil Željka Kocaja kao šareni leteći ćilim koji na raznovrsne načine predstavlja Lašvansku dolinu. Dodao je kako se na 128 stranica knjige nalazi 12 priča koje nisu sve nastale odjednom, nego postepeno. Korice knjige uradio je Vitežanin Dejan Pranjković, a Matić je nadodao kako je za ovu knjigu Kocaj nagrađen sa srebrenom plaketom Matice hrvatske.
Prva priča po kojoj je knjiga i dobila ime posvećena je mladom sarajevskom novinaru Karimu Zaimoviću, a Kocaj je istaknuo kako je nastojao postići sličnost s mladim novinarom koji je nažalost prerano završio svoje pisanje. “Istina je da koristim tuđe priče, ali nastojim uraditi kontru. Mnogi mi zbog toga zamjere, ali mislim da ne razumiju umjetničku slobodu. Stil ove knjige je monološki dijalog ili dijaloški monolog, a ima tu i dramaturgije. Jako sam vezan za Novi Travnik, a danas kada sam proštao njime mogu reći da je postao Gradom u punom smislu te riječi. Drago mi je da sam imao priliku knjigu predstaviti u ovom gradu, a zahvalan sam i svima Vama na dolasku i izdvojenom vremenu”., istaknuo je autor Željko Kocaj. Kocaj je dodao da su priče nastale na osnovu istinitih događaja, bilo da se radi o osobnim iskustvima ili pričama koje je negdje čuo.
Jakov Križanović je u ime nakladnika Matice hrvatske Vitez također izrazio zadovoljstvo pozivom Gradske knjižnice Novi Travnik na čelu s voditeljem Velimirom Bugarinom da ova posebna knjiga bude predstavljena i u ovom gradu. Križanović je interpretirao i recenzije recezenata knjige, Marija Mlakića i Miroslava Pilja.
Mlakić u svojoj recenziji piše da najnoviji rukopis Željka Kocaja, koji je nastajao prilično dugo, donosi nove pripovijesti ovog renomiranog autora.”Koristim upravo ovu, u modernoj književnosti arhaičnu i već pomalo zaboravljenu riječ: pripovijedanje”. Moderna književnost ponekad zaboravi tu jednostavnu istinu kako je suština književnosti – priča. Željko Kocaj je, prije svega, odličan pripovjedač. Njegove priče teku glatko, imaju “glavu i rep”, s vrlo plastično opisanim likovima, bez obzira u kojem su formatu pisane. Radi se o piscu/pripovjedaču koji već dugo ima svoj prepoznatljiv stil, a i teme koje bira majstorski kleše iz poznatih mu materijala, obrađujući ih u novoj formi i drukčijem obliku”.
O Kocajevom slojevitom rukopisu Miroslav Pilj naglašava da u ovoj zbirci autor istražuje različite teme i donosi nam intrigantne priče koje nas vode kroz različite emocije, mjesta i situacije.”Željko piše/pripovijeda emocionalno i jednostavno. Govori nam, uz ostalo i o gubitku i snazi da se suočimo s njime, Čini to vješto tako da čitajući osjećamo težinu tereta koji protagonist nosi na svojim grudima, a istovremeno osjetimo i nadi koja izvire iz te situacije. Dotiče i zaumni svijet tajanstvenosti i paranormalnih fenomena, Kroz živopisno opisane scene, Kocaj stvara atmosferu misterije i intrigira nas svojim prikazom. Pišući uvjerljivo i slikovito o događajima i doživljajima svojih protagonista suočava nas s pitanjem naše individualnosti i identiteta. Dovodeći protagoniste u neobične situacije Kocaj baca svjetlo na pitanje tko smo mi i koliko nas definira ono što nas okružuje. Njegove priče su duboke i introspektivne, te će, zasigurno, čitatelje potaknuti na razmišljanje. Na osoben način kroz opisani kolorit likova i okruženja, osjećamo energiju i živost trenutaka koje autor dočarava.”
Za večerašnju posebnu lijepu i ugodnu atmosferu bio je zadužen viteški glazbenik, Ivo Jandrić.
