Likovna umjetnost u Vitezu nema jako dugu povijest. O relevantnim likovnim umjetnicima možemo govoriti tek od četrdesetih godina prošloga stoljeća.
Piše: Željko Kocaj
Naime u to vrijeme Likovnu akademiju pa potom i magisterij grafike u Beogradu završava Ankica Oprešnik. Rođena je u naselju Kruščica 1919. godine. Nastanjuje se u Novom Sadu gdje je i umrla 2005. godine. Stekla je svjetsku slavu i izlagala širom svijeta kao izuzetna grafičarka.
U to vrijeme, 1948. godine u Vitezu se nastanio Livnjak, akademski slikar Vlado Marjanović. Marjanović je umro od posljedica ranjavanja od strane nepoznate osobe 1958. godine. Sahranjen je na mjesnom groblju Kruščica, a iza sebe je i u Vitezu ostavio nekoliko vrijednih slika.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća se pojavljuje više slikara među kojima možemo spomenuti Ljubu Rakovića, Jovicu Todorovića, te svakako akademskog slikara Zdravka Lazića. Nažalost, Lazić je umro mlad i nije ostavio iza sebe značajniji opus. Nakon Lazića Likovnu akademiju u Sarajevu završila je i Benina Dedić. Pored njih u Vitezu počinje živjeti likovnost kroz brojne talentirane slikare kao što su: Vlado Barišić Franjić, Marinko Glušica, Stipo Sučić, Mustafa Varupa i drugi.
Nakon protekloga rata pojavljuju se novi slikari i može se u punom smislu govoriti o zamahu razvitka likovne umjetnosti u našem gradu. Zvanje akademskih slikara odn. kipara stekli su diplomirana grafičarka i slikarica pok. Josipa Bralo, zatim Kristina Tibold Vidak te akademski kipari Fabijan Tomić i Dejan Pranjković kao i Saša Šantić, Martin Frljić, Kristina Livančić i Roberto Sunarić-Jukić, a svakako i prof.mr. Asim Đelilović, magistar produkt dizajna, izvanredni profesor na Likovnoj akademiji u Sarajevu. Otvorenu likovnu akademiju u Splitu završio je Stjepan Perković. Treba svakako spomenuti i nesretno nastradalog studenta Likovne akademije Široki Brijeg, Dragoslava Ramljaka. Uz njih značajni viteški slikari i kipari su: Ivan Batarilo, Anto Pranjković, Dario Ružić, Zlatko Vidović, Rajko Livančić i drugi.
Razmišljajući o organiziranju likovne kolonije u Vitezu imao sam cijeli niz dvojbi. Bilo je puno razgovora sa slikarima, puno dvojbi oko toga kako koloniju organizirati, kako ugostiti umjetnike, pokriti troškove. No, zahvaljujući podršci prijatelja, pa i institucija, usudio sam se krenuti u tu avanturu. I uspjelo je.
Sa željom da upotpuni, ojača i potakne likovni život Viteza i srednje Bosne te da senzibilizira javnost i približi slikarskim kretanjima, likovna kolonija u Vitezu nastala je kao izraz ljubavi nekolicine entuzijasta prema likovnoj umjetnosti i želje da svome gradu prirede lijep likovni događaj. Ovaj događaj otpočetka je imao podršku društvene zajednice, ali osobito viteških poduzetnika među kojima je Drago Kafadar prepoznao vrijednost ovog projekta i mogućnosti njegova razvitka i širenja, ali i zavolio likovnu umjetnost. Stoga nije čudno da likovna kolonija svoje trajanje nastavlja pod njegovim pokroviteljstvom.
Na različitim lokacijama širom Lašvanske doline slikari su imali priliku ne samo stvarati svoja likovna djela nego i upoznavati naš kraj i ljude. Bila je to prilika i za likovne radionice s najmlađima kao i za međusobnu razmjenu iskustava. U stvaralački poticajnim ambijentima našega kraja, kroz međusobno druženje, upoznavanje i rasprave, slikari su imali priliku dati od sebe dio umjetničkog viđenja svijeta oko nas i ideja koje ih zaokupljaju. Vitez i likovnost su se zavoljeli!
