Matica hrvatska Vitez i HKD Napredak podružnica Vitez upriličit će sjećanje na Ivu Ćurka, i to u večeras, petak, 3.2. 2023. godine, u 19:00 u klubu HKD Napredak u Vitezu.
Ivo Ćurak (1949-2007), intelektualac i pjesnik koji je ostavio dubok trag u duhovnom životu Lašvanske doline od 1990. do 2007. godine kada je napustio ovozemaljsku dolinu suza.
Sjećanja na ovu pojavnost i osobnost pokušat će oživjeti Mirjana Jezildžić, Željko Kocaj i Anto Zirdum s prijateljima.
Anto Zirdum: „Koncem 1990. ili početkom 1991. godine je organizirana tribina na kojoj je fra Ivo Ćurak zanosno govorio o svome putu u Indiju i iskustvu sa Sai Babom. Naime, on je 1990., prigodom obilježavanja Sai Babinog rođendana, u organizaciji Vesne Krmpotić otišao u južnu Indiju i o svom doživljaju držao predavanja. Tad sam upoznao Ivu Ćurka i zapamtio da je strastveno govorio o Indiji i kritički o Sai Babi, ističući da se tu radi o predstavi vještog maga i dobrog poznavatelja indijske duše i psihologije mase. I, koliko me sjećanje drži, da se tu, u najdoslovnijem smislu, ponajviše naplaćuje ljudska glupost, neznanje i praznovjerje. Na mene je ostavio snažan dojam, dovoljan da ga prihvatim kao relevantnog intelektualca u svome okruženju. Možda me sjećanje vara, ali mislim da je u to vrijeme bio župnik u Docu. Znam da je bio jedan od utemeljitelja Matice hrvatske u Travniku i, naravno, urednik časopisa GLAS TRAVNIKA. Taj časopis je bio malen i tanak (jedan list presavijenog crno-bijelog A-4 fromata), ali sadržajno bogat i mi smo ga tada, u to doba duhovnog i kulturnog romantizma i ponovnog buđenja nacionalne svijesti, pomno pratili.“
Željko Kocaj: „Danas možemo reći da je Ćurkov GLAS TRAVNIKA bio glas vapijućeg u pustinji. No, u to olovno predratno vrijeme za mene je to bio glas razuma i nade. Onaj glas koji nam je trebao da zadržimo vjeru u ljude i u najteža vremena. Sva njegova kasnija nastojanja, uređivanje časopisa, predavanja, sve njegove knjige koje je objavljivao zadržale su duh intelektualca koji ima svoje kritičko mišljenje usprkos onom tzv. javnom mišljenju koje je uvijek lakše i komotnije slijediti, ali intelektualac nužno mora propitivati koji je put pravi.“
