Hrvatski pjesnik i arhitekt iz Bugojna, pisac poezije sinhronizirao je predivnu pjesmu pod nazivom “Slap”. Pjesma neodoljivo podsjeća na Cesarićeve stihove istoimene pjesme “i teče teče jedan slap, što je u njemu jedna kap…”.
Slap
Blaženo nebo. Ribe u zagrljaju u spasonosnoj vodi što u ljepoti svojoj _želi postati slap.
U odrazu i neba i vode i ribe i ja.
Maticom Plive plivamo i ribe i odraz neba i ja sve do slapa što ključa i kipi _ispod grada što sni.
Utječemo se kapljama u slap.
Slap što skače, što pjeni, buči i romori. I kali se spasonosnom ljepotom svog postanka _svog nestanka.
I teče i protječe…
Koliko je kaplji Plive plivalo ? Koliko je riba i odraza neba _slapom u vodu padalo.
Kao vodopad !
Pliva ne nestaje. Pliva postaje. Od rijeke jezero, od jezera rijeka. _od rijeke slap.
Ostaje vječna. I teče i protječe i utječe.
Utječe svojom spasonosnom, blagodatnom ljepotom. _Ispod grada što sni.
I grad i ribe i odraz neba i ja snivamo snove kraljevske. Snove krijesova ivanjskih u odrazu kaplje _u slapu.
