Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne o utemeljenju književne Nagrade za kratku priču „Petar Miloš“ od 20. svibnja 2022. nakon provedene natječajne procedure, Upravni odbor DHK HB je na svojoj sjednici 7. rujna 2022. godine, a na temelju prijedloga Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu književne Nagrade za kratku priču „Petar Miloš“, usvojio ODLUKU o dobitnicima književne Nagrade za kratku priču „Petar Miloš“. Prvu nagradu dobiva Željko Kocaj za priču naslova: „Kriv je naslov“, drugu nagradu dobiva Roberta Nikšić za priču naslova: „Ni dobro ni loše“, a treću nagradu dobiva Ivana Ćurić za priču naslova „Nevista“. Nagrade su dodijeljene u Tomislavgradu 9. rujna 2022., na 1. Danima Petra Miloša.
Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne raspisan je natječaj za dodjelu književnu Nagradu za kratku priču „Petar Miloš“. Na natječaj je pristiglo devedeset i devet kratkih priča, od čega su četiri diskvalificirane – dvije zbog dužine, a dvije jer su objavljene za vrijeme natječajne procedure. Upravni odbor DHK HB imenovao je Prosudbeno povjerenstva u sastavu: Ivan Sivrić, predsjednik povjerenstva; Sonja Jurić, članica povjerenstva i Mirko Ćurić, član povjerenstva. Nakon višestranoga sagledavanja Povjerenstvo je predložilo, a Upravni odbor DHK HB prihvatio prijedlog te je odlučeno da Nagradu za kratku priču „Petar Miloš“ zavređuje Vitežanin Željko Kocaj, inače predsjednik Matice hrvatske Vitez te jedan od suradnika uredništva portala viteški.ba.
Obrazloženje za nagrađene pričeŠifra: Saslušanje, naslov priče: Kriv je naslovNaslov nagrađene kratke priče Kriv je naslov sugerira kako je autor teksta poznavatelj suvremenih naratoloških teorija, koje se bave paratekstom, po kojima „tekst se rijetko čita i tumači izvan njegove ukupnosti, dakle onoga što bismo Barthesovim terminom poimali djelom, bez autorova imena, naslova, predgovora ili pak ilustracija, a upravo ti ‘produkti’ potpomažu okružju teksta, produžuju ga, smještajući ga u određeni kontekst svijeta, posebno time osiguravajući njegovu samu pojavu, recepciju, ali i potrošnju.“ Doduše, ime autora/autorice Povjerenstvo nije moglo znati jer je natječaj anoniman, ali naslovom teksta, posebice kada je riječ o kratkoj priči, autor signalizira nešto bitno, ono što Pamuk naziva „središtem“ proznoga teksta, što tumači kao neku „dubokoumnu misao ili uvid o životu…“Autor kratke priče Kriv je naslov paratekstom signalizira kako nas očekuje slijed događaja koji će nas voditi prema neočekivanu završetku, kakav je vrlo čest u američke kratke priče, iako na ljutnju junaka ove priče na neprecizne (pa i zlurade) novinske naslove, koji ne odgovaraju „središtu“ teksta koji se nalazi otiskan ispod njega u medijima, novinari se brane kako naslove daje urednik, netko Drugi, ali u skladu s Genettovim pristupom paratekstu, znamo kako bez obzira tko je dao naslov tekstu, on s tekstom, jednom kada je objavljen i kada se našao pred čitateljima, čini neraskidivu cjelinu. Takve teorije zasigurno ne zna glavni junak ove priče, načelnik policijske postaje u jednom srednjobosanskom gradu, Pero Turić, ali itekako osjeća posljedice te neraskidive povezanosti parateksta (naslova) i teksta.Autor nam pripovijeda o Peri Turiću i jednom nezgodnom događaju koji ga je osramotio u javnosti i doveo u pitanje njegovo radno mjesto (pretpostavljamo?) ili barem ugled u lokalnoj zajednici, u trećem licu, rabeći ironiju kao temeljnu pripovjednu strategiju, iako progovara o vrlo ozbiljnim, pa i „škakljivim“ temama: od odnosa medija i vlasti, odnosu policije prema građanima i politici, o političkoj i nacionalnoj neslozi, o neriješenim političkim, ratnim, pravosudnim i inim pitanjima koja muče stanovnike jednog grada u Središnjoj Bosni… Priča je, nema sumnje, izrazito politična, jer autor u „nekoliko poteza perom“ oslikava bremenitu situaciju u kojoj žive stanovnici grada u kojem je Turić načelnik policije, ali autor uspijeva izbjeći zamke najčešće jeftinog moraliziranja i dociranja čitatelju. Nastoji razumjeti i vidjeti i to nam svojim ironijskim pristupom podastrijeti na uvid. Autor vješto oblikuje određeni duhovni krajolik jednog konkretnog prostora kojem ne znamo ime, ali poznajemo sve te ljude i sve te odnose, jer su iznimno uvjerljivo ocrtani, iako taj mikrosvijet nagrađene kratke priče promatramo upravo iz gledišta glavnoga junaka Pere Turića. Tako oblikovan „svijet“ ove priče, dakle, iznimno nam je blizak i razumljiv, pa i ta želja načelnika policije da nekako svoj zahtjevan pa i opasan posao obavi što je moguće bezbolnije za samoga sebe, makar pri tom gušeći ono što zovemo novinarskim slobodama, ma koliko puta već bile zlouporabljene i duboko upitne. Za Orhana Pamuka kod oblikovanja književnog lika (karaktera) najvažnije je kako se „uklapaju u svoj okoliš, događaje i milje“, a protagonist je „osoba koju formiraju te situacije i koje ih pomažu rasvijetliti na znakovit način“.Upravo je to postigao autor priče Kriv je naslov, nudeći nam na (pr)ocjenu priču u kojoj je glavni lik oblikovan ne samo svojim karakterom nego i svime od „Titinog“ do našeg vremena, kroz sve ono što mu (nam) se dogodilo. I stoga sve to prepoznajemo u ovoj prozi, naše prostorvrijeme u kojem se ne može, doduše, putovati natrag u vremenu, ali je ta gravitacija jake povijesti koja nas tlači još uvijek toliko snažna i poticajna u sadašnjosti, pa urodi i ovako uspjelom kratkom pričom vrijednom priznanja koje nosi ime jednog iznimnog majstora humora i ironije ali i našega putovanja kroz bespuća prostorvremena – Petra Miloša.
