Hrvatsko kulturno društvo Napredak najavljuje izložbu svjetlopisa „Vidljivi i nevidljivi Camino“, autora Damira Barešića, koja će biti otvorena u utorak, 17. studenoga 2026. godine, u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Izložba donosi izbor fotografija nastalih tijekom autorovih hodočasničkih putovanja poznatim španjolskim Camino putovima, otkrivajući ne samo ljepotu krajolika i prostora kojima prolaze hodočasnici nego i onu nevidljivu dimenziju puta, osobnu, duhovnu i emocionalnu.
Postoje putovanja koja se ne mjere prijeđenim kilometrima, nego susretima, spoznajama i tragovima koje ostavljaju u čovjeku. Camino de Santiago jedno je od takvih putovanja. Stoljećima je to hodočašće prostor susreta različitih ljudi, kultura i životnih iskustava, ali i put na kojem se vanjski krajolik postupno pretvara u odraz unutarnjega svijeta. Hodajući prema Santiagu de Composteli, čovjek ne upoznaje samo mjesta i ljude koje susreće na putu nego i samoga sebe.
Upravo takvo razumijevanje Camina nalazi svoje mjesto u fotografskom stvaralaštvu Damira Barešića. Njegovi svjetlopisi ne bilježe samo prizore s hodočasničkih putova, arhitekturu, prirodu, naselja i krajolike, nego nastoje zabilježiti i ono što se ne može uvijek vidjeti – tišinu, osamu, kontemplaciju, duhovnost i osjećaj prolaznosti. U njima se susreću prostor i čovjek, vidljivo i nevidljivo, trenutak i sjećanje, a fotografija postaje svojevrsno svjedočanstvo osobnog iskustva i unutarnjeg traganja.
Izložba obuhvaća izbor iz fotografskih ciklusa nastalih tijekom sedam autorovih hodočasničkih putovanja Španjolskom. Od prvog Camina Francesa 2011. godine, preko Camina del Norte, Camina Portugues i drugih dionica, sve do Camina Primitivo 2026. godine, Barešić je fotoaparatom bilježio različite krajolike, susrete i trenutke koji zajedno oblikuju jedinstvenu vizualnu priču o hodočašću. Svako putovanje donijelo je novo iskustvo, novi pogled i nove motive, ali i nastavak osobnog dijaloga s prostorom, prirodom i vlastitom nutrinom.
Naslov „Vidljivi i nevidljivi Camino“ tako upućuje na dvije neodvojive dimenzije istoga iskustva. Vidljivi Camino čine putovi, krajolici, arhitektura i ljudi, dok se nevidljivi odvija u čovjekovoj nutrini – u mislima, sjećanjima, pitanjima, vjeri i spoznajama. Upravo u njihovu susretu nastaje priča koju Damir Barešić donosi pred posjetitelje ove izložbe.
O autoru
Damir Barešić rođen je 2. rujna 1952. godine u Ogulinu. Osnovnu školu i gimnaziju pohađa u Ogulinu i Karlovcu. Diplomirao je 1981. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u klasi prof. M. Begovića.
Tijekom studija surađivao je na više arhitektonskih projekata i bio vanjski suradnik Urbanističkog instituta Hrvatske. Godine 1979. u Karlovcu je pokrenuo izložbenu aktivnost u izložbenom prostoru Barešić.
Godine 1982. postao je članom Društva arhitekata Zagreb. Od 1985. član je Odjela za dizajn tvornice RK, gdje se bavi industrijskim oblikovanjem i grafičkim dizajnom. Tijekom 1987. boravi na studijskom putovanju u SAD-u (Kalifornija). Od 1988. član je Hrvatskog društva dizajnera, a 1990. postao je članom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te je počeo s radom u vlastitom studiju.
Godine 1999. postao je članom Hrvatske komore arhitekata, a studio je postao Ured ovlaštenog arhitekta.
U profesionalnoj karijeri ostvario je više projekata. Danas živi i radi u Zagrebu.
Sedam hodočašća – jedan fotografski put
Svjetlopisi su snimljeni tijekom sedam hodočasničkih Camina u Španjolskoj:
- 2011. – CAMINO FRANCES: St. Jean Pied de Port – Santiago de Compostela
- 2016. – CAMINO DEL NORTE: Irun – Santiago de Compostela – Muxia
- 2018. – CAMINO FRANCES: St. Jean Pied de Port – Santiago de Compostela
- 2018. – CAMINO PORTUGUES: Porto – Santiago de Compostela
- 2019. – CAMINO MUXIA: Santiago – Muxia
- 2024. – CAMINO FRANCES – CAMINO FISTERRA/MUXIA
- 2026. – CAMINO PRIMITIVO: Oviedo – Santiago de Compostela
Svjetlopisi su snimljeni digitalnim kamerama PANASONIC/LUMIX DMC-FX35 i DMC-FZ72.
U nastavku donosimo fragmente odabrane iz osvrta na fotografije Damira Barešića, autorica Ivane Lukić i Amre Ćebić, MA povijesti umjetnosti:
„Da, miru“
Ivana Lukić
„Da, miru, izreklo je i njegovo ime jednoga dana, dok je u tišini svoga prostora skicirao nove linije i oblike, slušajući klasičnu glazbu koja je poput mekog vala dodirivala misli i poticala stvaranje. Bila je to ona tišina koja ne znači odsutnost zvuka, nego prisutnost nečega dubljeg, gotovo neizrecivog.
Baš u tom trenutku Damir Barešić začuo je glas s radija. Glas je govorio o putu, o hodočašću, o Caminu. Nije čuo sve riječi, niti sve pojedinosti, ali je čuo dovoljno da osjeti kako se u njemu pomiče nešto staro i duboko, nešto nalik uspavanoj potrebi za hodom, za smjerom, za duhovnim prostorom koji nadilazi svakodnevicu. Bila je to potreba za vraćanjem sebi.
Možda pogrešno zapamćen trenutak, možda jednostavno glas iznutra, onaj koji čovjek prepozna tek kada je spreman krenuti. U tom savršenom trenutku u kojem je Damir bio spreman izreći i svoje da, miru, svoje da sebi.
Camino koji vodi prema Santiagu de Composteli nije tek put iscrtanih kilometara između sela, šuma i starih gradova. On je prostor u kojem se pogled mijenja, a svijet počinje govoriti tišim, dubljim jezikom. Ondje hod više nije samo kretanje kroz krajolik, nego i tiho uranjanje u vlastitu nutrinu, u onaj prostor gdje misli polako usporavaju, gdje se sjećanja vraćaju bez poziva i gdje čovjek počinje slušati ono što inače prešućuje.
Tražio je nešto što će, pored traga, ostaviti trag i to ne bilo kakav, nego trag njegove duše, svega onoga što on jest, što osjeća tako duboko, što primjećuje i što ovoga puta ovjekovječuje.
Hodočašće kroz dubine sebe, kroz svjesno i nesvjesno, kroz svjetlo i tamu, kroz bistrinu i maglu, kroz jutro i noć. Kroz ravnice i uspone, kroz mladost i starost, kroz sastajanje i rastajanje, kroz vjeru i nadu, kroz smrt i rođenje. Camino kroz život.
Prolazni smo, nego što. Ali ta crtica između rođenja i smrti mora biti ispunjena najbolje što znamo i umijemo.
Jer naš život satkan je od niti vidljivog i nevidljivog Camina. Vidljivi je onaj kojim hodaju noge, a nevidljivi onaj kojim hodaju misli, uspomene i milosti koje dolaze onda kada ih najmanje očekujemo.
A ponekad sve počne jednim glasom s radija, na nekoj frekvenciji duše, glasom koji možda nikada nije postojao u stvarnosti, ali nas ipak dovede upravo ovdje, na Damirov put.
I tada čovjek, gotovo nečujno, kao molitvu koju čuje samo vlastito srce, izgovori:
Da, miru.
S ljubavlju i zahvalnošću na inspiraciji, da, miru i Damiru.“
O fotografijama Damira Barešića
Amra Ćebić, MA povijesti umjetnosti
„Camino nije samo fizički lokalitet i put, nego i društveni, kulturni, duhovni, emocionalni i simbolički konstrukt. On se sastoji od ljudskog iskustva, moći prirode i očitovanja duhovnoga u fizičkom prostoru, prikazujući svu složenost fenomena svetoga.
Damir Barešić svojim fotografijama bilježi duboke osjećaje produhovljenosti i višeslojnost Camina de Santiago, stvarajući priču o tome kako su vrijednosti, emocije i spoznaje ono što putu daje posebnost, čineći ga većim od geografskoga pojma izraženog u kilometrima. Svaki vjernik, hodeći istim putem, otkriva i vlastite unutarnje prostore svijesti, kontemplacije i samospoznaje, čime hodočašće postaje svijet unutar svijeta.
Prostor, priroda i čovjek važni su elementi fotografija, a sva se tri elementa na tom putu sjedinjuju.
Suočavanje sa samim sobom, introspekcija i kontemplacija tijekom dugoga puta postaju glavna obilježja duhovnosti i religioznosti prisutnih na fotografijama.
Fotografirane pejzaže i lokalitete možemo promatrati kao mikrokozmos ili sliku svijeta koja u sebi objedinjuje sve elemente makrokozmosa: planina se na fotografijama može promatrati kao veza neba i zemlje, voda kao simbol pročišćenja, zemlja kao simbol postanka, a horizont i prostranstva kao odraz Božje beskonačnosti.
Naposljetku se dolazi do zaključka da odredište nije jedini cilj hodočašća, već se njegova vrijednost krije i u samom putovanju – u svjesnosti, prisutnosti i spoznaji koje se razvijaju svakim prijeđenim metrom. U tom smislu, hodočašće ne završava dolaskom na odredište, nego se nastavlja kao trajni proces osobne i duhovne spoznaje.“
