Na svečanosti u Hrvatskom državnom arhivu proglašeni su ovogodišnji pobjednici Večernjakova natječaja za kratku priču te predstavljena i antologija “60 godina 60 priča”. Podsjećamo, nagradu Večernjeg lista za najbolju kratku priču dobio je 2003. godine i Vitežanin Željko Kocaj, koji je nazočio obilježavanju ove obljetnice.,
Novo izdanje Večernjeg lista – knjiga “60 godina 60 priča: Pobjedničke kratke priče Večernjeg lista 1964. – 2024.”, antologija koju je u povodu velike obljetnice objave prve kratke priče u Večernjem listu 1964. priredila novinarka Maja Car, predstavljena je večeras u Hrvatskom državnom arhivu. A svečanost proslave šest desetljeća jednog od najdugovječnijih novinskih natječaja za kratku priču na svijetu iskoristili smo i kako bismo proglasili najnovije dobitnike te nagrade, koja nosi ime dugogodišnjeg člana žirija i čuvenog književnika Ranka Marinkovića – a to su Luiza Bouharaoua, Alojz Majetić i Mirna Šitum.
– Sjajna ideja našeg urednika Dražena Klarića da u Večernjakovoj arhivi pronađemo sve pobjedničke priče i ukoričimo ih u knjigu u povodu 60 godina kratke priče na prvu mi se nije činila sasvim pravednom prema svim onim pričama i autorima koji nisu pobijedili, a priče su im senzacionalne. No s druge strane, postojao je razlog zašto su baš neke bile pobjedničke, zašto su u određenom trenutku očarale žiri i zato su zaslužile počast da ih opet izvučemo u suvremenost i pred današnje čitatelje. U izboru je, dakle, 58. pobjedničkih priča i dvije dodane, one velikih pisaca Danila Kiša i Ivana Slamniga, a po izboru selektora Tomislava Sabljaka, koji ove autore jednostavno nije mogao zaobići. Priče su to koje predstavljaju različite stilove, teme i pristupe. Od intimnih ispovijesti do društvenih kritika, od eksperimentalnih formi do tradicionalnih narativa – svaka nosi svoju jedinstvenu perspektivu i književnu vrijednost. Tako Slamnig ide u ludizam, Kaleb je preteča magičnog realizma, Šoljan je blizak hard-boiled prozi, Majdak žargonu… Svaka nosi osobit pečat vremena u kojem je nastala, čineći ovaj natječaj svojevrsnom kronikom društvenih i kulturnih promjena u Hrvatskoj – kazala je u povodu predstavljanja knjige Maja Car.
– Lavovski posao pronalaska svih priča u arhivi, njihova prijenosa u digitalni medij, ponegdje čak i nove interpretacije cijelih rečenica, jer pojedini dijelovi starih novina bili su nečitljivi, odradila je Tia Špero. Kako su svojedobno priče bile u novinama praćene i ilustracijama poznatih umjetnika, učinili smo to i u knjizi, ali na suvremen način koristeći za ilustracije AI. Nimalo lak zadatak za našeg grafičkog urednika Vladimira Mirčetu, jer imaginacija naših pisaca ponegdje je bila previše čak i za umjetnu inteligenciju, zbog čega je poseban izazov predstavljalo usmjeravati je da uđe u trag onoga što je “pisac htio reći”. Sudarili smo prošlost i sadašnjost, vidjeli koliko su priče napisane prije 60 godina i danas aktualne, prisjetili se naših klasika čije će iznimne rečenice, nadamo se, potaknuti i nove autore da nastave pisati u sklopu ovog po mnogočemu jedinstvenog natječaja u svijetu – dodala je.
– Budimo iskreni, da nešto na ovim prostorima traje 60 godina i nije baš malo. Mijenjaju se ideologije, države, ali Kratka priča traje. Mogao bih vam pričati o tome kako je posljednjih desetak godina bilo izazovno sačuvati Kratku priču, ali umjesto toga reći ću vam što kratka priča znači za nas u Večernjem listu. To je tradicija. Bilo je i vremena kada tradicija nije bila baš popularna, ali unatoč tome, u 2024. proslavili smo 65. rođendan Večernjeg lista, 60. rođendan Kratke priče, 30. rođendan Večernjakove ruže, a ove godine proslavit ćemo 50. rođendan Turističke patrole. Sve je to Večernji list, sve su to generacije novinara, urednika, lektora i redaktora, bez kojih ne bi bilo Večernjeg lista- Kada sam preuzimao ovaj posao, shvatio sam ga kao odgovornost prema tradiciji i svima onima kojima je Večernji list više od novine. Kratka priča na neki način zrcali to što je Večernji list bio, što je danas, i što će biti. Razmišljajući kako obilježiti 60. rođendan Kratke priče, palo mi je na pamet kako svi danas često govorimo da mlade ne zanima ni papir ni knjiga, a ja sam baš u inat tome rekao Maji Car i Vladimiru Mirčeti da napravimo baš knjigu. Naprosto da dokažemo svima da to i dalje ima smisla i damo mladima priliku da otkriju ljepotu pisane riječi i kratke priče. Pozivam vas sve, a pogotovo mlade, da pišu i nastave pisati, jer narod koji ne ostavlja pisani trag iza sebe, kao da nije ni postojao – kazao je okupljenima glavni urednik Večernjeg lista, Dražen Klarić.
Prilika da pročita ulomak jedne od priča iz knjige, “Nedjeljno popodne” Petra Šegedina, objavljenu davne 1967. godine, priču za koju je, kako se prisjetio selektor natječaja Tomislav Sabljak, sam Miroslav Krleža smatrao vrhuncem kratke forme, pripala je glumcu Asimu Ugljenu, a koji se za tu čast zahvalio kazavši kako je oduševljen, jer je za njega “pisana riječ najviši oblik umjetnosti koji je čovjek ikada izmislio”. Večer je svima prisutnima uljepšao i White Quartet, gudački kvartet koji je izveo sjajnu interpretaciju pjesme Olivera Dragojevića “Ne mogu ti reći”, u čast rođenom Dalmatincu Ranku Marinkoviću, po kojem nagrada nosi ime.
A na posljednji, 58. natječaj “Ranko Marinković”, čija popularnost među domaćim piscima s godinama ne jenjava, prijavilo se više od 600 autora, dok je u subotnjem prilogu Obzor objavljena sveukupno pedeset i jedna priča. Imao je žiri, koji su činili predsjednica Helena Sablić Tomić, selektor Tomislav Sabljak, urednica Kulture Večernjeg lista Milena Zajović, nakladnik Seid Serdarević i novinarka Večernjaka Maja Car, stoga iznimno težak zadatak odabira tek tri najbolje priče koje će ove godine nagraditi.
Izbor za treće mjesto i novčanu nagradu u iznosu od 700 eura, pao je tako na priču “Uskrs” autorice Mirne Šitum, liječnice i akademkinje koja u svojoj bogatoj karijeri rado ostavlja vremena za pisanje kratkih priča, koje je objavljivala kako u Večernjem listu tako i u nekoliko autorskih knjiga.
– U nagrađenoj priči Mirne Šitum prikazuje se potisnuti, gotovo tjeskobni osjet Domovinskog rata, čiji su zvukovi još u glavama onih koji su ga preživjeli, a oni poginuli još su uvijek dijelom njihovih identiteta. Priča je to koja izlaz pronalazi u vjeri, Božjoj podršci, onim osamljenim trenucima spoznaje i duhovnoga mira u danima uskrsnuća – obrazložila je odluku žirija Sablić Tomić.
– Najljepša hvala, preradosna sam! Na natječaj Večernjeg lista mogu se prijavljivati i književni klasici, i mladi i perspektivni autori, ali i svi oni “drugi”, kao što sam ja. Ja sam pak starija od Kratke priče Večernjeg lista, no kao punokrvni medicinar gotovo četrdeset godina, još od vremena Domovinskog rada koketiram s književnošću. I baš kada sam razmišljala o tome da možda tematika moje priče, koja je sirova i surova, možda i ne spada u onu tematiku kakva se obično nagrađuje, učinili ste mi veliku radost, prepoznali je i nagradili – rekla je Mirna Šitum.
Drugu nagradu u iznosu od 1100 eura dobila je priča književnog klasika Alojza Majetića, pod naslovom “Suradnja s Umjetnom inteligencijom”, a koja duhovito prikazuje razgovor pisca s AI u zajedničkom pisanju priče o komunikaciji među biljkama (jela i bambus) i ljubavnom odnosu dvoje botaničara iz Hrvatske i Japana, a to su Vinko i Fumiko.kratka pričaLjepljivi prsti
– Pred čitateljima se ona oblikuje na različite moguće načine i potencijalne modele raspleta ovog neuobičajenog, možda na trenutak i bizarnog vege-odnosa. Napisana je zabavno i pitko, problematizira se u njoj uloga i mjesto autora u novim tehnološkim mogućnostima koje brišu razliku između smislenog i besmislenog, mogućeg i onoga u kojemu pisac gubi kontrolu nad time kada će i na koji način čitatelj njegov tekst proglasiti autorskim. Priča koja otvara nova promišljanja i dijaloge – ustvrdio je žiri.
– Naravno da najprije jako puno zahvaljujem, iz više razloga, a jedan od tih je i što se ta tematika, koja se zahuktala u zadnje vrijeme, zakvačila za razmišljanje našeg žirija koji je onda nagradio priču. Upravo prije nekoliko dana, moje je matično društvo, DHK, na sjednici Upravnog odbora izglasalo Deklaraciju o umjetnoj inteligenciji. Tu se sudaraju naša razmišljanja, njih i mene kao člana Društva. Razmišljanja o jednoj temi koja sigurno zahvaća naše vrijeme, ali i ono koje će doći i neminovno dolazi. Oblici ove suradnje, jer ova priča se radi o suradnji s umjetnom inteligencijom, su neograničeni. Mi s njom moramo ići ruku pod ruku, ne kao s neprijateljem, nego izvlačiti iz nje sve dobro što nam ona može dati. I zato, ja bih predložio da se Večernji list za 100. godišnjicu Kratke priče, upusti u jednu vrstu avanture, to jest, da izmodelira neku kombinacije stvarnog i fiktivnog svijeta, naselja u kojem bi boravili svi ovi dosadašnji prostori i likovi iz svih ovih 3000 objavljenih priča. To bi bio moj san, koji naravno neću doživjeti, ali to nije ni važno – rekao je Alojz Majetić.
Prva nagrada pripada pak priči “Ljepljivi prsti” splitske autorice Luize Bouharaouae, priči “zgusnutih i oporih pažljivo izbiranih i racionaliziranih riječi, natopljenih osjetom brutalnog, nemoralnog odnosa starijeg muškarca i maloljetnica”.
– Ova priča u sebi ima sve elemente krajnje napetih trenutaka u kojima se događa trenutak perverznosti, narušavanjem integriteta mladoga ženskoga tijela, gotovo nevidljivog silovanja. Kratka rečenica, snažni, neizgovoreni prikazi muškoga zlostavljanja ostavljaju gorak okus i miris sapuna i grijeha, a autorica se pokazuje kao ona koja ima poseban smisao za detalje i suptilnu psihologizaciju uplašene djevojčice. Traumatična i moćna priča! – ocijenio je žiri.
– Ovo je za mene doista neobična situacija. U jednom trenutku pišeš seminarski rad o Ranku Marinkoviću, a u drugom trenutku stojiš ovdje, na pozornici, s “Rankom Marinkovićem”! On je za mene iznimno važan kao autor, kao što je i ovaj natječaj važan za kratku priču i zauzima jedno posebno mjesto. Jedino što mogu reći i što mi se čini važnim spomenuti je činjenica da svi mi pišemo kako bismo u prvom redu sebe, a onda i druge, na nešto podsjetili. Konkretno, ova priča bila je moj pokušaj da podsjetim samu sebe na važnost toga da postavljamo pitanja, posebice da postavljamo pitanje zašto, a zatim kroz dijalog sami sa sobom i drugim ljudima, širimo prostor prepoznavanja, solidarnosti i ljubavi – zaključila je Bouharaoua.
Među pedeset i jednom pričom koje su pristigle na natječaj, osim dobitnika nagrada, istaknule su se i one koje zavređuju posebnu pohvalu žirija. A ovogodišnju pohvalu dobile su priče Kristine Gavran “Dragi tata”, Roberta Međurečana “Gosti u pejzažu (Volodymyru K., negdje na ukrajinskom bojištu)” i Tomislava Domovića “I gubitnici imaju ponos”, kojima se otvaraju personalizirane teme o onima koji se ne uklapaju u svakodnevne društvene stereotipe, onima koji se duboko u sebi bore s osobnim demonima, u njima su zaokruženi prikazi različitih odnosa i pokušaja otpora.
