Anksioznost koju svi ponekad osjećamo kao napetost, zabrinutost, stres, paniku ili strah sastavni je dio života jer je riječ o osjećajima koji nam se javljaju u situacijama koje doživljavamo kao prijetnju u budućnosti. Procjenjuje se da do 10% populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja, a osjećaji straha i neizvjesnosti još su izraženiji u krizama. Kako se nositi s anksioznošću u vrijeme najveće svjetske pandemije ili potresa kakav nije zabilježen u 140 godina? Normalno je povremeno doživjeti osjećaj tjeskobe, ali dulja razdoblja emocionalnog stresa su štetna jer mogu dovesti do razvoja težih bolesti! Poznato je da nam u stresnim situacijama pomaže kretanje i umjereno vježbanje, pravilno disanje, zatim prehrana namirnicama bogatim antioksidansima koji spadaju među ključne zaštitnike našeg zdravlja, kao i antistres mineral Magnezij, koji regulira hormon stresa, opušta mišiće, omogućava pravilan rad živčanog sustava i pridonosi smanjenju umora i iscrpljenosti organizma. Kako se pobrinuti za svoje mentalno zdravlje i osloboditi akutnog stresa, u seriji članaka analizira jedan od najutjecajnijih psihijatara, dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb. U ovom članku analiziramo kako pobijediti zatvorenika prošlosti u sebi i krenuti dalje nakon pandemije korone i potresa?
Veliki stresni događaji kao što su pandemija korone i potres utječu značajno na psihičko funkcioniranje čovjeka. Svaki jači negativni vanjski stres utječe na psihološke mehanizme funkcioniranja i stvara smetnje na više načina.
Termin “zatvorenik prošlosti” u psihološkom smislu opisuje fiksaciju na teška iskustva koje je osoba proživjela u reakciji na teški stres ili traumu. Teška iskustva obično pogađaju više razina psihičkog funkcioniranja. Pojednostavljeno rečeno, pogođen je vanjski, ali i unutrašnji psihički prostor. S jedne strane, postoji niz realnih smetnji, vidljivih i na van, od tjeskobe, lošeg raspoloženja, raznih oblika nelagode i psihičke patnje. S druge strane, postoji unutrašnji osjećaj ispunjen dominantno negativnim percepcijama, u kojem je osoba fokusirana na loša iskustva koja su joj donijeli negativni stresovi ili traumatska iskustva. Što učiniti?
Suočite se s negativnim emocijama
Dakle, prvo i osnovno je priznanje sebi da je stresno ili traumatsko iskustvo teško i da postoje posljedice navedenog u funkcioniranju i percepciji. Tek nakon što sebi priznamo i nakon što se suočimo s dominantno negativno obojenim emocijama, možemo krenuti dalje putem istine.
Ne odgađajte suočavanje sa negativnim emocijama
Pritom se treba čuvati previše pojednostavljenih objašnjenja u smislu da sve loše treba što prije zaboraviti ili da se osoba forsira da „misli pozitivno i ne osvrće se na jaki stres ili traumu”. Dokazano je kako jaki negativni stres i trauma na biološkoj razini uvjetuju izlučivanje stresnih hormona kao što je kortizol koji onda negativno utječu na strukture mozga. Tako primjerice prolongirani negativni stres može dovesti do smanjenja veličine hipokampusa, moždane strukture vrlo bitne kako za emocije i obradu informacija, tako i za pamćenje. U stanjima jake negativne reakcije na stres može postojati i poremećaj koncentracije i funkcije pamćenja te se osoba može žaliti na niži stupanj intelektualnog i drugog funkcioniranja. Dobra je vijest kako psihički oporavak dovodi do poboljšanja veličine i funkcije hipokampusa.
Priznajte problem bližnjima ili potražite stručnu pomoć
Psihički oporavak ili popravak kreće s priznanjem problema i verbalizacijom problemskih emocija u okruženju koje to može razumjeti. Često je potrebna i stručna pomoć, u formi psihoterapije i drugih metoda. Pri tome se uz verbalizaciju provodi i dubinska analiza vlastite prošlosti s naglaskom na problemsko i nesvjesno. Pojedinac tako može biti izbavljen od problema koje mu nosi vlastita prošlost, kako svježiji događaji, tako i oni iz ranijih životnih faza. Psihoanalitička istraživanja ukazuju da je nošenje sa aktualnim stresom u velikoj mjeri povezano i s rješenjem ranijih životnih problemskih situacija.
Zapamtite: psihički račun za stres ne zastarijeva
Postavlja se pitanje, da li u brzom tempu zapadne civilizacije, čovjek ima volje i vremena odžalovati ranije stresne situacije ili nam je lakše „gurnuti ih pod tepih”. Psiha ipak ima tendenciju pamćenja, a guranje sadržaja pod tepih ne znači da smo riješili problem, nego samo da smo ga potisnuli, udaljili iz zone svjesnog. Sadržaji gurnuti u nesvjesno teže povratku u svjesni dio psihe, stoga se rad na svojim psihološkim potencijalima isplati, jer „psihički račun za stres” nikada ne zastarijeva.
