Gubitak čula mirisa mnogi pripisuju prehladi, alergiji ili začepljenom nosu. Ipak, ako se sposobnost prepoznavanja mirisa ne vraća ili slabi bez jasnog razloga, promjenu ne treba zanemariti.
Istraživanja pokazuju da poremećaji mirisa mogu biti povezani s neurološkim bolestima, uključujući Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, a ponekad se javljaju i godinama prije drugih simptoma. To, međutim, ne znači da svaka osoba koja izgubi čulo mirisa ima bolest mozga. Važno je utvrditi uzrok i obratiti pažnju na to koliko dugo problem traje.
Kada čulo mirisa oslabi
Potpuni gubitak čula mirisa naziva se anosmija, dok se djelimično slabljenje naziva hiposmija. Oba poremećaja mogu utjecati na svakodnevni život, od uživanja u hrani do prepoznavanja opasnih mirisa poput dima ili plina.
Kod Parkinsonove bolesti oslabljen osjet mirisa može biti jedan od ranih znakova i pojaviti se prije karakterističnih motoričkih simptoma, poput usporenih pokreta, ukočenosti i drhtanja. I kod Alzheimerove bolesti promjene u prepoznavanju mirisa mogu biti povezane s ranim promjenama u radu mozga, ponekad prije nego što problemi s pamćenjem postanu očigledni.
Ipak, poremećaj čula mirisa sam po sebi nije dovoljan da bi se postavila dijagnoza. Za procjenu su potrebni razgovor s ljekarom, pregled i, prema potrebi, dodatne pretrage.
Što se događa u mozgu?
Osjet mirisa nastaje kada receptori u nosu prepoznaju mirisne molekule i šalju signale živčanim kanalima prema mozgu. U obradi mirisa sudjeluju i dijelovi mozga povezani s pamćenjem i emocijama.
Kod neurodegenerativnih bolesti, poput Parkinsonove i Alzheimerove, određene promjene mogu zahvatiti i strukture uključene u obradu mirisa. Zbog toga se slabljenje ili gubitak čula mirisa proučava kao mogući rani pokazatelj rizika od razvoja ovih bolesti.
Znanstvenici, međutim, još istražuju točne mehanizme koji povezuju promjene u osjetu mirisa s neurodegeneracijom. Gubitak čula mirisa ne znači da će osoba sigurno razviti Parkinsonovu ili Alzheimerovu bolest, niti je kućna provjera mirisa pouzdan način da se one otkriju.
Nisu svi uzroci opasni
Mnogo češće gubitak čula mirisa nastaje zbog drugih zdravstvenih problema. Među najčešćim uzrocima su virusne infekcije disajnih puteva, uključujući prehladu i COVID-19, alergije, kronična upala sinusa i nosni polipi.
U takvim slučajevima osjet mirisa često se postupno vraća nakon što se infekcija ili upala povuku. Ipak, kod nekih osoba poremećaj može potrajati i zahtijevati liječenje ili dodatnu procjenu.
Ako je gubitak čula mirisa dugotrajan, pojavio se bez očiglednog razloga ili se ne popravlja nakon oporavka od infekcije, potrebno je obratiti se liječniku. Specijalista za bolesti uha, grla i nosa može procijeniti stanje nosne šupljine i sinusa, dok će se daljnje pretrage odrediti prema simptomima i nalazu.
Ne zanemarujte promjene
Posebnu pažnju treba obratiti ako se uz promjene čula mirisa jave i drugi simptomi, poput poteškoća s pamćenjem, promjena u kretanju ili izražene ukočenosti. Takve tegobe ne potvrđuju neurološku bolest, ali su razlog za stručnu procjenu.
Iznenadni gubitak čula mirisa koji se pojavi uz slabost jedne strane tijela, poremećaj govora, smetnje vida ili iznenadnu jaku glavobolju zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Čulo mirisa važno je za kvalitet života i sigurnost, a njegove promjene mogu imati različite uzroke. Zato je najvažnije ne donositi zaključke na osnovu jednog simptoma, nego potražiti stručnu procjenu kada problem traje ili se pojavi bez jasnog objašnjenja.
