Pretilost među djecom u Bosni i Hercegovini više nije samo pitanje prehrambenih navika, nego ozbiljan javnozdravstveni problem koji može dovesti do porasta kroničnih bolesti već u mlađoj životnoj dobi, upozorava nutricionistica Suada Karić.
Prema podacima koje navodi Karić, oko 17,5 posto djece mlađe od pet godina u BiH ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok se problem nastavlja i među školskom djecom.
“Ako danas gotovo svako peto dijete ima prekomjernu težinu, zdravstveni sustav će se u narednim desetljećima suočiti s ogromnim opterećenjem. Možemo očekivati porast dijabetesa tipa 2, hipertenzije, moždanih udara i infarkta u sve mlađoj životnoj dobi”, upozorila je Karić u razgovoru za Fenu.
Djeca sve manje aktivna, a sve više pred ekranima
Kao glavne uzroke rasta pretilosti među djecom izdvojila je prevelik unos kalorija, sjedilački način života i gubitak obiteljskih prehrambenih rutina.
Prehrana djece sve se češće temelji na industrijski prerađenim proizvodima, slatkišima, gaziranim napitcima i hrani bogatoj šećerima i nezdravim mastima, dok se fizička aktivnost sve više zamjenjuje vremenom provedenim pred ekranima.
Prema podacima koje navodi Karić, učenici u BiH pred digitalnim uređajima provedu prosječno između tri i četiri sata dnevno, dok kod adolescenata to vrijeme može doseći šest do devet sati.
“Zamjena igrališta ekranima i nedostatak sportskih aktivnosti znače da djeca ne uspijevaju potrošiti ni osnovni kalorijski unos, a kamoli dodatne kalorije koje unose kroz proizvode iz okruženja škole”, rekla je.
Poseban problem predstavlja i činjenica da vrijeme pred ekranima često prati nesvjesno jedenje, dok oglasi na društvenim mrežama djecu dodatno izlažu promociji brze i nutritivno siromašne hrane.
Škole mogu pomoći, ali ključ ostaje u obitelji
Karić ističe kako veliku odgovornost imaju roditelji i škole. Prema podacima koje navodi, samo 14,5 posto učenika tijekom dana konzumira preporučenih pet obroka, dok više od 15 posto djece ima svega dva obroka.
Preskakanje doručka, manjak kuhanih obroka i nedostatak povrća mogu dugoročno oblikovati nezdrav odnos prema hrani.
“Roditelji su ključni faktor jer obitelj postavlja temelje prehrambenih navika. Škola može ponuditi teoriju, ali dom pruža kontinuitet. Djeca o hrani prvo uče oponašajući ono što vide za obiteljskim stolom”, navela je.
Karić je autorica Pravilnika o prehrani učenika u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo, usvojenog 2017. godine, kojim su uvedeni standardi za kvalitetu hrane u školama i ograničavanje proizvoda s visokim udjelom šećera, soli i nezdravih masti.
Ipak, upozorava da problem ostaje izvan školskih dvorišta, posebno zbog dostupnosti pekara, kioska i trgovina brze hrane u blizini škola.
Posebno zabrinjava konzumacija energetskih pića među maloljetnicima, zbog čega smatra da bi prodaju takvih proizvoda trebalo zakonski ograničiti u neposrednoj blizini škola.
Među mjerama koje predlaže su zabrana prodaje visokokalorične hrane i zaslađenih napitaka u krugu od 100 do 200 metara oko škola, subvencioniranje zdravih obroka za učenike te uvođenje jedinstvenog sustava praćenja pretilosti djece u BiH.
