Blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljenje i Vodokršće jedan je od najstarijih katoličkih blagdana, a prema događajima opisanim u Evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca “s Istoka”, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu.
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Sveta tri kralja označavaju svršetak božićnoga vremena. Za mudrace u Evanđelju stoji grčka riječ “magoi” koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd., a najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru te su krenuli na put i iz daleka došli u Betlehem.
U kršćanskoj tradiciji stvaranju današnje slike o “tri kralja” pridonijeli su teolozi iz trećega stoljeća Origen i Tertulijan. Origenu se pripisuje da je protumačio tri dara simbolično: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na svetopisamske tekstove proroka Izijije i Psalme. U srednjem vijeku jedan je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltasar. Po tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, a Baltazar znači “gospodar čuva kralja”.
