Današnjim danom počinje Veliki ili Sveti tjedan u kojem se vjernici sjećaju muke, smrti i uskrsnuća Kristova.
Cvjetnica (Cvjetna nedjelja, Palmenica, Uličnica, Nedjelja muke Gospodnje) je pučki naziv za posljednju korizmenu nedjelju uoči Uskrsa. Kršćanski običaj ophoda s grančicama, u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, primjenjuje se od 4. stoljeća, u latinskoj crkvi uobičajen je od kraja prvog tisućljeća. U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj), piše enciklopedija.hr. Na prostoru Bosne i Hercegovine se na misu najčešće nose maslinove grančice, jelice, narcisi i drugo cvijeće. Osim toga, rasprostranjen je i običaj pri kojemu se toga dana vjernici umivaju u vodi s cvijećem. U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke.
Mnogi svećenici svetu misu na Cvjetnicu započinju negdje na otvorenom, ispred Crkve i u procesiji s blagoslovljenim grančicama, slijedeći Isusa, prisjećaju se njegova svečanog ulaska u Jeruzalem – ulaska kojim je započela Njegova izravna spasiteljska akcija cijeloga čovječanstva.
Toga dana u Jeruzalemu, Isusa je narod dočekao radosno kličući te je rasprostirao svoje haljine po putu kojim je prolazio jašući na magarcu. No, u misnim slavljima za Cvjetnicu, kad se slave s narodom, imaju dva glavna, zasebna, obreda: povorka s maslinovim, palminim ili nekim drugim zelenim grančica u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, ali i izvještaj o (predstojećoj) Isusovoj muci koja se pjeva ili čita.
Ti obredi simboliziraju dva glavna vazmena otajstva: Isusovo bolno umiranje i Njegovu uskrsnu pobjedu i ustanak od mrtvih. Vjernici nakon mise nose blagoslovljene zelene grančice svojim domovima i stavljaju ih, najčešće, na križ na zidu kako bi ih podsjećale da je Isus svojom mukom, smrću i uskrsnućem iskupio naše grijehe i stekao vječni život zajedno gdje se pridružio svome Nebeskom Ocu, a gdje se i vjernici nadaju da će doći kada napuste ovozemaljski svijet.
