Sveti Kornelije izabran je za papu 251. godine. Po izboru za papu zastupao je mekši pristup prema kršćanima koji su zbog progona javno otpali od vjere, zastupajući stav da ih se pod određenim uvjetima i nakon pokore treba ponovno primiti u Crkvu, bez ponovnog krštenja.
U kršćanskoj je zajednici došlo do raskola između onih koji su, kao papa Kornelije, zastupali – uvjetno rečeno – mekši stav prema otpalima, i pristaša Novacijana koji je zastupao stroži stav i čak tražio ponovno krštenje za one koji ponovno žele pristupiti Crkvi. Kornelije je sazvao sinodu u Rimu na kojoj su Novacijan i njegovi pristaše isključeni iz Crkve. Odluku su podržale i druge mjesne Crkve. Međutim, Kornelije nije dugo uživao u plodovima svoga rada. Za cara Gala ponovno je započeo progon kršćana, pa je Kornelije protjeran u današnju Civitavecchia u kojoj je i umro 14. ili 15. rujna 253. godine. Ubrojen je u mučenike i pokopan u Kalistovim katakombama.
Ciprijan je rođen u poganskoj obitelji u Kartagi oko 210. godine. U civilnoj je karijeri bio odvjetnik ali se, obrativši na kršćanstvo, odrekao karijere, postavši svećenikom i na kraju biskupom Kartage. Još kao katekumen vodio je uzoran kršćanski život, zavjetovavši se na čistoću i podijelivši veći dio svoga imetka siromašnima.
Posvema se posvetio proučavanju Svetoga pisma, odrekavši se poganskih filozofa. Svojim je spisima, a najviše životom, bio primjer i vođa braći. Za Valerijanovih progona bio je najprije prognan a potom, pred zajednicom, i javno pogubljen. Ciprijan je značajan pisac i teolog prve Crkve. Spisi su mu praktične naravi i u njima objašnjava crkveni nauk, popravlja zablude, promiče kršćanske vrline i bori se protiv sukoba unutar zajednice.
