Adela, kći burgundskoga kralja Rudolfa II., rodila se 931. u Orbeu – danas švicarski kanton Vaud.
U prvom braku, od 947. do 950., bila je supruga talijanskoga kralja Lotara. Nakon muževe smrti 950. zarobio ju je markgrof Berengar II. Ivrejski. Kad nije htjela postati ženom njegova sina, dao ju je zatvoriti u Comu. Uspjela je pobjeći s kćerkom Emmom u Canossu i pozvala u pomoć njemačkog kralja Otona I. Velikog. On je porazio Berengara i oženio se Adelom 951. u lombardijskom kraljevskom gradu Paviji. Papa Ivan XII. okrunio ih je 962. u Rimu za cara i caricu Svetog Rimskog Carstva.
Uzor kršćanskim ženama, omiljena vladarica i u Italiji i u Njemačkoj, izobražena i mudra, Adela je neprestano vodila brigu za siromahe i nevoljnike. Pobožna mirotvorka, sudjelovala je u obnovi vjerskog života, osnivala samostane, gradila crkve i potpomagala slavenske misionare.
Preminula je na današnji dan, 16. prosinca 999., u benediktinskoj opatiji Seltz u Alzasu, koju je i osnovala. Papa Urban II. proglasio ju je svetom 1097. Gioachino Rossini 1817. posvetio joj je svoju operu Adelaide di Borgogna.
Sveta Adela zaštitnica je nevjesta, prognanika, izbjeglica, zatvorenika, roditelja s mnogo djece, očuha i maćeha, kraljevni, carica, udovica, ponovno udatih i oženjenih osoba te žrtava nasilja.
