Sveti Lazar rodom je iz Jeruzalema. Otac mu se zvao Teofil, bio je rodom Sirac, prozelit. Bio je bogat, a k tome su ga Rimljani obdarili zbog usluga što ih je iskazao Rimu. Lazarova majka zvala se Euherija, te je bila vrlo pobožna Židovka.
Teofilova djeca – Lazar, Marta i Marija Magdalena – bila su helenistički obrazovana. Otac im je umro tri, a majka sedam godina prije nego su upoznali Isusa. Baština je podijeljena: Lazaru je pripala kuća na Maslinskom brdu i mnoga polja oko Jeruzalema, te tri djela kuće i posjeda u Betaniji, a Mariji vila i posjed u lučkom mjestu Magdali uz Galilejsko jezero.
Lazarova sestra Marija Magdalena bila je veoma lijepa i uz to dosta bogata. Živjela je najviše sama u svojoj vili u Magdali. Gladna ljubavi često je mijenjala ljubavnike. Postala je osoba na lošem glasu, pa ju Sv. Luka jednostavno bez imena spominje kao „grešnicu u gradu“. Lazar i Marta su veoma trpjeli zbog grešnog života njihove sestre Marije. Molili su mnogo za njezino obraćenje. Svoju brigu i bol očitovali su novom kućnom prijatelju Isusu iz Nazareta, očekivanom Mesiji, koji je redovito bio njihov gost kako u Betaniji tako i u Lazarevoj kući u Maslinskom vrtu prilikom hodočašća u Jeruzalem za blagdane. Lazar i Marta izmolili su Gospodinovu milost obraćenja za Mariju Magdalenu.
Lazar je obolio od teške bolesti. Rane na nogama bile su gnojne i zaudarale. Nešto nalik na gubu, ali bolest nije bila zarazna te su ga sestre smjele i mogle dvoriti i njegovati. Prilikom jednog posjeta Isusa u Betaniji, Marta je molila Isusa da izliječi gnojne rane na Lazarevim nogama. Sv. Ivan, opisujući potanko Lazarovo uskrsnuće, piše: „Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara“. Sestre su poručile po njega dok je Lazar bio još bolestan. Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti. „Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.’ ‘Uskrsnut će brat tvoj’, odgovori joj Isus. ‘Znam da će uskrsnuti – odvrati mu Marta – o uskrsnuću, u posljednji dan.’ ‘Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ ‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.’ Kad to reče, ode i zovnu sestru Mariju: ‘Učitelj je ovdje – reče joj tiho – i zove te.’ Čim ona to ču, brzo se diže i ode k njemu. Isus ne bijaše još ušao u selo, već je i dalje bio na onome mjestu gdje ga susrete Marta.
A Židovi koji bijahu s Marijom u kući i koji su je tješili, kad vidješe da se ona brzo diže i iziđe, pođoše za njom, uvjereni da ide na grob plakati. A Marija, kad dođe tamo gdje bijaše Isus i kad ga opazi, pade mu pred noge pa mu reče: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.’ Kad je opazi gdje plače i gdje plaču Židovi koji su došli s njom, Isus se potrese u duši, uzbudi i zapita: ‘Gdje ste ga položili?’ ‘Gospodine – rekoše mu – dođi pa ćeš vidjeti!’ Isus proplaka. Nato su Židovi govorili: ‘Gledaj kako ga je ljubio!’ Isus se opet potrese u sebi te se uputi na grob, što bijaše rupa u špilji i na kojoj je ležao kamen. Isus reče: ‘Dignite kamen!’ ‘Gospodine, već zaudara – reče mu pokojnikova sestra Marta. – Četiri je dana što je umro.’ ‘Ne rekoh li ti – odvrati joj Isus – da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?’ Tada digoše kamen. A Isus podiže oči i reče: ‘Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.’ Rekavši to, viknu jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!’ Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: ‘Razvežite ga i pustite ga da ide!’“.
Sveti Lazar bio je prvi biskup Marseja. Lazareva sestra Sv. Marta krenula je sjeverozapadno od Marseja i došla u mjesto Tarasque. Mještani su joj postavili uvjet – ako svlada strašnu neman – tada će prihvatiti Radosnu vijest. Na iznenađenje mještana Marta je svladala neman – đavla. Preko toga čuda prihvaćena je Sv. Marta kao glasnica Radosne vijesti.
