Na današnji blagdan posvete Lateranske bazilike, treba nas – više od zgrade iz kamena – zanimati Crkva koja se sastoji od živog kamenja (1Pt 2,5).
Bazilika Sv. Ivana Lateranskog nalazi se otprilike kilometar istočno od rimskog Koloseuma i čak je šest kilometara udaljena od bazilike Sv. Petra. Unatoč tome, upravo je ta Bazilika službeno sjedište pape, rimskog biskupa, te je samim time i rimska katedrala. Lateranska bazilika također je jedan od vatikanskih posjeda izvan teritorija Svete Stolice, a ujedno je i najvažnija od četiriju antičkih papinskih bazilika u Rimu.
Prvu crkvu ondje je sagradio još car Konstantin početkom 4. stoljeća na nekadašnjem posjedu obitelji Laterani, po kojoj su Bazilika i cijela okolna četvrt dobili ime. Ipak, najveći dio današnje strukture potječe iz 17. i 18. stoljeća, a posebno je impresivna unutrašnjost.
Lateranska bazilika u Rimu je ranija papinska biskupska crkva. Bazilika Sv. Petra kao centralna crkva kršćanstva izgrađena je tek u kasnom srednjem vijeku. Zbog požara, potresa, ratova i pljački bilo je potrebno uvijek iznova restaurirati, pregrađivati i dograđivati tu crkvu.
Na današnji blagdan posvete Lateranske bazilike, treba nas – više od zgrade iz kamena – zanimati Crkva koja se sastoji od živog kamenja (1Pt 2,5). Obljetnica posvete bazilike, koju je u Lateranu izgradio car Konstantin, na današnji se dan slavi od 12. stoljeća.
Ovaj se blagdan najprije svetkovao samo u Rimu. Zatim je u čast Bazilike nazvane “majkom i glavom svih crkava Rima i svijeta” proširen na sav rimski obred, kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom, koja – kako je napisao Sveti Ignacije Antiohijski – “predsjeda svekolikom skupu ljubavi”.
Kada je car Konstantin 313. Milanskim ediktom dao slobodu kršćanima, oni su “izišli” iz katakombi i tražili javne zgrade za svoja okupljanja i slavljenje euharistije. Budući da crkvi kao građevina u to doba još nije bilo, poslužile su im zgrade, napose u Rimu, gdje je stolovao rimski biskup ujedno i papa, koje su već bile sagrađene.
Nisu uzimali najljepše zgrade, nego obično, “skromne” sale i dvorane koje su služile kao tržnice, odnosno zgrade suda, a koje su se zvale “bazilika”. Središnja lađa bazilike, najosvjetljenija kroz “prozore” sa strana, završavala je apsidom. Bitno je to što kršćani u tu apsidu stavljaju oltar, koji postaje središte događanja, a hala, napose njezina središnja lađa čiji je ulaz s istoka, je samo put, staza, cesta do oltara – središta. Zbog toga su podovi svečani i s mozaicima jer tuda prolazi biskup, kler… svi do središta, do oltara.
U Lateranskoj bazilici, donosi HKM, lađa je duga 90 metara. Tako je i živa Crkva na putu prema vječnosti, a i Abraham je bio na putu, bio je nomad. Budući da biskup zastupa zajednicu i u javnosti, tako je odsada njegovo sjedište u Bazilici povišeno. Tako je Lateranska bazilika otprilike 12 stoljeća služila kao sjedište rimskog biskupa, ujedno i pape.
