Župa i svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini svečanim misnim slavljem na brdu Kondžilo, u ponedjeljak, 15. kolovoza, proslavili su svetkovinu Velike Gospe. Tradicionalno, i ove godine u Komušinu su hodočastili brojni Vitežani, dio njih pješice, dio biciklima te su nam poslali nekoliko fotografija koje dijelimo s vama.
Svetu misu predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, uz koncelebraciju nekoliko svećenika, među kojima župnik i usorski dekan preč. Boris Salapić.
Gospa nas iznova okuplja
Svoju propovijed mons. Ćosić je započeo govorom o proslavi Uznesenja Blažene Djevice Marije na brdu Kondžilu, čija je povijest duga tri stoljeća te kako Gospa iznova okuplja vjernike svake godine čime ovaj kraj ponovno oživi. “Svake godine, naime, tijekom ovih nekoliko dana, u ovom našem kraju koji je najvećim dijelom godine skoro pust i prazan, naši domovi ožive, u njima se čuje dnevni i večernji razgovor i pjesma, smijeh i plač djece, domaća i strana vreva koja se širi cijelom dolinom, po brdima i proplancima. Jednom riječju: događa se život! U tome ima i naše zasluge, koja je plod naše ljubavi prema rodnom kraju! Ali, u konačnici, svima nam je jasno da je to ponajviše Gospino djelo! Marija, vjerna Službenica Božja nastavlja nas k sebi zvati, oko sebe nas okupljati i Kristu nas voditi. Stoga uopće ne čudi da se naš dolazak u rodni zavičaj i dom očinski, a rekao bih i naš život i ljetni odmor ravnaju prema Velikoj Gospi”, rekao je generalni vikar dodajući kako to vjernici čine bez obzira na životne boli i križeve. Kršćanski puk Mariji dolazi kako bi otklonila njihove nevolje i kod svoga sina za njih izmolila spasenje duše.
“Stoga osjećam potrebu naglasiti: Na temelju svog životnog iskustva, a osobito iz svoje životne vjere, na svetkovinu svoga uznesenja na nebo, Gospa nas poziva svoj pogled usmjeriti prema ‘gore’, prema nebu u kojemu prebiva Bog koji jedini daje smisao našem prolasku kroz ovu suznu dolinu (usp. Ps 84,6). On nas je ne samo stvorio iz ljubavi nego i za ljubav, te stoga živjeti ovdje na zemlji iz ljubavi znači uzdizati se s Bogom u visine nebeske Ljubavi”, rekao je propovjednik upozorivši kako je vrlo opasno pogled oboriti prema zemlji i biti okrenut materijalnoj strani života jer time “ljepota zajedništva života s Bogom ostaje utopija koja nikoga ne privlači, a mi sami sebi uskraćujemo odgovor na pitanje o istinskom smislu života, kako ovog ovdje na zemlji, tako i onog gore u nebu!” Mons. Ćosić je, stoga, pozvao vjernike da svoj život žive “s nogama na zemlji”, ali pogleda uprta u nebo jer od Boga dolazi svaki blagoslov i spasenje
Na tom putu kršćani mogu slijediti Gospu jer je njezin život proživljen u punini Božje milosti. Ona je u majčinsko krilo primila mrtvo tijelo svoga sina ali “u vjeri da će za koji dan osvanuti zora uskrsnuća kojoj će se zajedno s njom radovati naraštaji onih koji dopuste da Bog njima i po njima učini velika djela (usp. Lk 1,49), kao i naraštaji onih koji Mariju uzmu k sebi za svoju Majku (usp. Iv 19,26)”, rekao je mons. Slađan ističući kako je hodočastiti za slikom Gospe Kondžilske znači prihvatiti njezin način života. “Bez toga, bojim se, nije moguće, u najmanju ruku teško je rasti u vjeri da naš život na zemlji nije jednosmjerna niti slijepa ulica, nego put koji nas iz ovog života vodi u vječnost u nebu, gore gdje Krist sjedi zdesna Bogu i gdje je Gospa uznesena kako bi, kao naša Majka, nastavila zagovarati nas u svim našim potrebama”, kazao je propovjednik ističući kako bi naš život na zemlji bio lijep i više radostan kad bi Gospin hvalospjev barem ponekad odjekivao u našim srcima.
Dodao je kako je svjestan današnje stvarnosti, ljudskih izuma koji su čovjeka okrenuli materijalnom svijetu utihnuvši u njemu težnju za nadnaravnim i višim stvarima.
Stoga je zaključio: “Dobro znajući kako i kakav život živimo, za čim nam srce čezne i što nas sve odvlači od pravoga puta, Gospa, naša nebeska Majka, da još može strepiti i suze liti, sigurno bi zbog nas puno patila kao što svaka majka pati kad vidi da joj dijete krivim putem ide. Ali, gledajući nas ovdje okupljene, i osjećajući da smo na njezin poziv došli Božju milost prositi i blagoslov moliti, Gospa će sigurno uz nas ostati, s nama kroz ovaj život hoditi, svojim nas majčinskim zagovorom štititi i pomoći nam da ovozemaljski život živimo čvrsto se držeći Evanđelja i svih Božjih zapovijedi, posebno zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjima.”
Na kraju je mons. Slađan još jednom pozvao vjernike neka upru svoj pogled u nebo i neka se nikada ne udaljuju od Gospe.
