Ovih dana jedna od najzvučnijih vijesti je ona kako je papa Franjo umirovio vrhbosanskog nadbiskupa, kardinala Vinka Puljića te kako je upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom preuzeo Tomo Vukšić, dosadašnji vojni ordinarij i nadbiskup koadjutor, ujedno prva osoba iz Hercegovine na čelu Vrhbosanske nadbiskupije.
Nakon 415 godina otomanske sile na ovim prostorima, godine 1878. odlukom Berlinskog kongresa a pod pritiskom velikih svjetskih država napušta Tursko Carstvo Bosnu i Hercegovinu. Time su stvorene i pretpostavke za ponovnu uspostava redovite crkvene hijerarhije u BiH. Apostolskim pismom Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. Papa Leon XIII. je ustanovio hijerarhiju redovitih biskupa prema propisima crkvenoga prava i to po uzoru na neke europske zemlje premda je stanje u Bosni bilo daleko zamršenije i teže. Od tada vrhbosansku mitropoliju sačinjavaju: vrhbosanska nadbiskupija sa sjedištem u Sarajevu, biskupija mostarsko-duvanjska sa sjedištem u Mostaru i banjalučka biskupija sa sjedištem u Banjoj Luci. Godine 1890. u sastav mitropolije ulazi i trebinjska biskupija kojom otada upravlja mostarski biskup kao apostolski administrator.
Za prvoga vrhbosanskog nadbiskupa tako je imenovan Josip Stadler, rođen je u Slavonskom Brodu. Na toj poziciji zadržao se od 1881. do 1918. godine. Nakon njega Vrhbosanskom nadbiskupijom dugo razdoblje upravljaju osobe iz Lašvanske doline. Prvi od njih je bio Ivan Šarić, rođen 1871. godine u mjestu koje je Katoličkoj Crkvi dalo više biskupa, Docu na Lašvi kod Travnika. Tijekom 23 godine upravljanja svojom Nadbiskupijom, do odlaska u izgnanstvo, osnovao je mnoge nove župe, širio katolički tisak te karitativnu i misijsku djelatnost doveo do vrhunca u tadašnjim prilikama. Šarić je preminuo 1960. godine u Madridu. Za vrijeme njegove odsutnosti Nadbiskupijom upravlja Marko Alaupović, Busovljak, rođen 10. svibnja 1885. Nakon Šarićeve smrti imenovan je 7. rujna 1960. rezidencijalnim nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim u Sarajevu. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru, a umirovljen je 13. siječnja 1970. godine. Umro je 18. travnja 1979. u Sarajevu, a pokopan je u sarajevskoj katedrali.
Zanimljivo je kazati, piše viteški.ba kako i banjalučkom biskupijom u to doba upravljaju osobe iz Lašvanske doline. Novoutemeljenu biskupiju prvo je vodio Fra Marijan Marković, također iz Doca kraj Travnika. On je bio biskup i apostolski administratorom u Banja Luci, dok ga je, u svojstvu prvom rezidencijalnog biskupa banjalučkog naslijedio Vitežanin fra Jozo Garić koji je ujedno i najdugovječniji banjalučki biskup. Vodio je ovu biskupiju od 1912. do 1946. godine.
Potom dolazi razdoblje od šest godina tijekom kojega je nadbiskup Smiljan Franjo Čekada, rođen 1902. u Donjem Vakufu. Nakon smrti banjolučkog biskupa mons. Joze Garića, privremeno je upravljao i Banjolučkom biskupijom. Vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom imenovan je 1967. Rezidencijalnim vrhbosanskim nadbiskupom postaje 1970. do svoje smrti šest godina poslije.
Zbog ranije navedenog u literaturi se često Lašvanska dolina nazivala i „mali Rim“,
Nakon Čekade nadbiskupi su bili Marko Jozinović i Vinko Puljić, kojega ovoga tjedna naslijeđuje Tomo Vukšić. Tako je ovaj Ljubušak prvi Hercegovac na dužnosti vrhbosanskog nadbiskupa u 134 godine povijesti nadbiskupije.
