Kraljeva Sutjeska, mjesto koje ima iznimnu vrijednost u oblikovanju temelja BiH, ali i mjesto posebnog značaja u kolektivnoj memoriji katolika Hrvata, osobito onih koji nastanjuju širi prostor središnje Bosne, protekle subote bila je prostor u kojemu se, na osobito svečan način, mogla osjetiti energija koja povezuje, stvara temelje boljeg razumijevanja suštinskog značaja ovoga kraja, ali i daje putokaz budućeg djelovanja koje će za cilj imati bolju pozicioniranost ove župe u okviru strateškog promišljanja održivog razvoja, ostanka i opstanka.
Na svečanoj večeri, koja je upriličena nakon svete mise, a koju je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, okupili su se mještani, brojni gosti iz društvenog i akademskog života BiH, uključujući i predsjednika HAZU-a u BiH akademika Mladena Bevandu, uglednog odvjetnika, predsjednika Skupštine HAZU-a u BiH, akademika Josipa Muselimovića, direktora i glavnog urednika Večernjeg lista BiH Jozu Pavkovića, Ivicu Šarića, proslavljenog glazbenog umjetnika…, a svi oni su u ugodnom ozračju i u društvu fra Bone Tomića, gvardijana Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, mogli iz prve ruke saznati kako se danas živi u mjestu u kojemu su stoljeća povijesti udarila pečat opstojnosti, ali i dala obol temelju BiH kao zemlje koja danas teži postati dio EU-a.
Fra Zdravko nam kaže kako je iznimno zahvalan što su svi nazočni otvorili srce Kraljevoj Sutjesci koja je za franjevce i kraljevsko mjesto, naglasivši kako je iznimno bitno da su katolici Hrvati iz BiH na tom mjestu promišljali o svojoj zajedničkoj prošlosti, a što je temelj za gradnju zajedničke budućnosti. Događaju su nazočili i predstavnici poslovne zajednice, poput Drage Bage, generalnog direktora Elektroprivrede HZ HB, i njegovih suradnika, a sam Bago ističe kako su se uime Elektroprivrede kao gosti upoznali s iznimno bogatom poviješću ovoga kraja, kao i brojnim kulturnim znamenitostima samoga samostana.
Večer su uveličale i Katarinke, žene Kraljeve Sutjeske koje i danas nose crne marame u znak žalosti za posljednjom bosanskom kraljicom, a koje su, podsjećamo, ove godine u kategoriji “Pothvat godine” osvojile Večernjakov pečat. A upravo u tom kontekstu valja podsjetiti kako je plato ispred crkve prije nekoliko mjeseci bio mjesto na kojemu su članovi Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, Podružnice Vitez, odigrali završno kolo iz opere “Ero s onoga svijeta”. Fra Bono, koji je tom prilikom od Joze Pavkovića dobio i zahvalnicu za osobit doprinos u organiziranju Večernjakova pečata, kaže kako je druženje upriličeno drugu večer trodnevnice sv. Ivanu Krstitelju, a okupljanje mještana i gostiju važan je događaj kojim se nastoji skrenuti pozornost na značaj Kraljeve Sutjeske. Pavković je uputio na činjenicu da je Večernji list, kao društveno odgovoran medij, i kroz Večernjakov pečat želio uputiti na povijesni značaj Kraljeve Sutjeske i kraljice Katarine, a to će činiti i dalje kroz podršku strateškim projektima. Akademik Bevanda kazao je kako ga svaki put kada dođe u Kraljevu Sutjesku ili kada se i spomene obuzmu emocije.
Kaže kako bi najsretniji bio da je ovaj svečani događaj putem televizije bio dostupan svim građanima BiH, ne samo Hrvatima, kako bi se uvjerili u raskoš narodnih nošnji i običaja, kao i snagu vjere te pjesme kojom se slavi ime kraljice Katarine. – Snažne emocije, prije svega ponos te sjeta, nada i vjera. Ponos jer je Kraljeva Sutjeska jedan od simbola hrvatske opstojnosti i utemeljenosti u Bosni i Hercegovini. To je ognjište prosvjete i kulture, to je naša biografija, životopis, tu su naši korijeni, naša povijest, hrvatsko pamćenje… – kazao je Bevanda. Istaknuvši ponos i samom građevinom franjevačkog samostana i crkve, odnosno o bazilike, koja, kako je rekao, nije pravljena za jednu generaciju, već za stotine naraštaja, Bevanda je uputio na činjenicu da je, uz Fojnicu i Kreševo, riječ o jednom od središta, srednjovjekovnih ognjišta, podsjetivši i kako jedini kontinuitet nalazimo u Bosni Srebrenoj, koja već u kontinuitetu ima 7 stoljeća i 33 godine. – Ona je majka svih drugih franjevačkih provincija na ovom prostoru i ispunjava nas ponosom – naglasio je. Ipak, kada govorimo o sadašnjem stanju u župi, Bevanda priznaje kako ga obuzima sjeta, a razlog je činjenica da se taj Bogom stvoreni kraj napušta. Podsjetio je kako je Kraljeva Sutjeska tijekom povijesti 2-3 puta bila raseljena, no opet se narod vratio na svoja ognjišta. To svakako daje nadu za budućnost, a Bevanda ističe i kako vjeruje da se ova ljepota ne može napustiti, a u tom kontekstu ne govori samo o Kraljevoj Sutjesci već i o svim Hrvatima u BiH. Poruka je kako treba čuvati naše zajedničko, opće dobro, svu tu ljepotu i povijest. – Ona pripada svim Hrvatima, cijeloj BiH i svi smo dužni čuvati je, poznavati i njegovati. A to znači posjećivati i uistinu nadahnjivati se tom jakom vjerom naraštaja koji čuvaju kraljičino ime – poručio je. Na kraju je zaključio da u njemu ima više nade i vjere da će Kraljeva Sutjeska ponovno procvasti te nadahnjivati, a razlog su duboki temelji i još čvršći stupovi na kojima je izgrađena crkva.
Akademik Muselimović kaže kako svaki susret s Kraljevom Sutjeskom nosi posebne emocije. – Tamo su nataložena stoljeća naše povijesti. Tko to želi posjetiti, doživjeti, preporučujem mu da ode do Kraljeve Sutjeske, a onda i do Bobovca – kaže. Nažalost, nastavlja Muselimović, proces iseljavanja traje dugo, predugo. Ipak, ovaj kraj mu je u srcu i rado mu se vraća u svakoj prilici. Ne samo uslijed toga što je mjesto iznimno bogato poviješću već i zbog činjenice da odmah preko puta crkve živi Ivica Šarić, naš operni umjetnik. – Veže nas i dugogodišnje prijateljstvo, a uz to, i njegov je doprinos stvaranju međunarodne kulturne manifestacije “Mostarsko proljeće” neprocjenjiv – ističe Muselimović. On se, podsjeća, pridružio skupini ljudi koji su željeli pomiriti i jednu i drugu stranu u poremećenim odnosima u gradu Mostaru, a u okviru te manifestacije uspjeli su izraditi i spomenik kraljici Katarini. Za Muselimovića je, ne samo Kraljeva Sutjeska već čitav prostor od Kreševa, preko Kraljeve Sutjeske, Guče Gore, Travnika i Livna iznjedrio velike ljude: Ivicu Šarića, Senu Jurinac, Ivu Andrića, Gabriela Jurkića… – Imamo se čime podičiti – navodi Muselimović. Noć u Kraljevoj Sutjesci bila je, ističe, u najmanju ruku veličanstvena, bilo je toliko topline koja se osjetila u svakom času i susretu. Ono što bi trebalo učiniti, a o tome je i ranije pisao, je organizirati posjete učenika i studenata tom području. – Toliko je povijesti na jednom mjestu. Da odlučujem, svaka bi ekskurzija bila vezana uz taj prostor – zaključuje Muselimović. Večer poput one kada se na jednom mjestu okupilo cijelo ovo mjesto važan je dio mozaika oživljavanja Kraljeve Sutjeske, prostora koje s kulturno-povijesnim značajem mora postati nezaobilazna postaja svima onima koji žele doživjeti iskonsku BiH, nadahnuti se stoljećima koja govore o tomu kako se, unatoč nedaćama, tu živi s vjerom u opstojnost.
Kraljeva Sutjeska i Bobovac moraju se povezati na više razina, ne samo simbolično već i infrastrukturno, evocirajući veze uslijed kojih su u 14. i 15. stoljeću bili gospodarsko i kulturno središte. Kulturni, pa i vjerski turizam nameće se kao logičan slijed, a kako i ne bi kada je dvor u Sutjesci sagrađen još za vrijeme bana Stjepana II. Kotromanića, u prvoj polovini ili krajem prve polovine 14. stoljeća, a pored dvora podignut je i Franjevački samostan s crkvom sv. Ivana. Upravo od vremena Tvrtka I. postaje najvažnije stolno mjesto bosanskih vladara.
