Tradicija Crkve u Hrvata uistinu obiluje raznovrsnim lijepim običajima čijim se obdržavanjem čuva i identitet ovoga naroda. Posebnost su dakako adventski i božićni običaji zbog same radosti koju sa sobom nosi svetkovina Rođenja Gospodnjega.
Među ovim običajima koji odlikuju vrijeme došašća su i: Materice koje se obilježavaju na Treću nedjelju došašća, poznatu i kao Gaudete ili Radujte se, te Očići koji potom slijede na Četvrtu nedjelju došašća. Spomenimo kako se uz njih veže i sličan običaj – Djetinjci koji budu na Drugu nedjelju došašća. A kolika je „cina“? Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se razlikuje od podneblja do podneblja, a pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima. To je, kako mu i sam naziv kazuje, “ženski dan” u godini. Tada se djevojke i žene „cine“ (cijene) muškarcima, da ih daruju i časte.Tako, kako donosi narodni.net, uoči Materica navečer momci i mlađi oženjeni ljudi idu od kuće do kuće noseći rakiju i mezu kako bi počastili ženski svijet. Kad bi malo popili i popričali, djevojke i žene davale su im određenu količinu duhana u listu. To je bila „cina“ (cijena). Tada su se obvezno sastajali oni mladići i djevojke koji su o Božiću odlučili stupiti u brak.Tom prigodom majke i bake pripremaju veliki svečani ručak koji okuplja svu njihovu djecu i unučad, a nazoči i najbliža rodbina, te se zapjeva i zaigra.Ponegdje, pak, djeca ustaju vrlo rano, u zoru, svakako prije no što ustane majka, a onda ju iznenade i svežu te traže „otkupninu“. Kako bi zadobila „slobodu“, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi u vrlo radosnom tonu uz pregršt smijeha. Potom se skida kobasica s tavana i peče se za doručak.
“Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!” Čestitare ovoga dana odlikuje i karakterističan pozdrav, a najčešće se koristi sljedeći:
„Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice! Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš! Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka! Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca! Napolju je zdravo zima, molim jednu čašu vina! Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!“
Osim što bi se običaj Materica obilježavao po kućama i selima, valja istaknuti kako se redovito slavio i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke, što je lijep pokazatelj povezanosti liturgijskog i narodnog života, kada se narod nadahnjivao snagom Božje riječi i euharistijskoga stola, a crkveni život i liturgija, pak, svoje nadahnuće crpili i iz vjere naroda.
