Misa posvete ulja u sarajevskoj katedrali

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova, na Veliku srijedu, 16. travnja, tradicionalno je slavljena Misa posvete ulja, koju je u koncelebraciji 50-ak svećenika predslavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.

Na nadnevak kada se ujedno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obilježava i Dan Papinskog misijskog djela Sv. Petra, koncelebrirali su apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, kanonici, dekani te ostalo svećenstvo.

Uz njih, na sv. misi bili su nazočni vjernici, redovnice, bogoslovi te pripadnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedrali zbor Josip Stadler, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Postati ulje radosti

Nazočne je na početku pozdravio mons. Vukšić te posvijestio kako se za vrijeme obreda na Misi posvete ulja blagoslovi bolesničko ulje i ulje svete krizme „kojima će Crkva po djelu svećenika bolesnicima zazivati zdravlje, a krizmanicima jačanje u vjeri, novim ređenicima snagu u službi Kristovoj, posvetu oltara te za osnaženje kraljevstva Božjega na zemlji“. Potom je zamolio Gospodina kako bismo „po svom obraćenju i mi postali ulje radosti kako prorok Izaija naziva djelovanje slugu Božjih. „Svatko od nas na svome mjestu, poslu i u svome zvanju i poslanju neka donosi radost evanđelja i neka ga svojim životom svjedoči“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Ulje kao znak

U prigodnoj homiliji koju je nazvao Duh gospodnji me pomaza i posla blagovjesnikom biti siromasima nadbiskup Vukšić je najprije posvijestio kako se Misa posvete ulja obično slavi u jutarnjim satima na Veliki četvrtak, ali je ostavljena mogućnost da se iz pastoralnih razloga udaljenosti i svećeničkih obveza tijekom Velikog tjedna slavi koji dan ranije. Potom je posvijestio kako je ulje kao znak koji ozdravlja od rana, koji osnažuje od slabosti, naznačuje ljepotu i dostojanstvo, jača duh i tijelo i podržava ga u sposobnosti za djelovanje „središnja tema slavlja i poruka nama svećenicima“. U nastavku propovijedi istaknuo je kako je prema Rječnik biblijske teologije ulje dar Božji i, zajedno sa žitom i vinom, pripada među glavne namirnice kojima Bog blagoslivlje i nasićuje svoj narod (Pnz 11,14).

„Ulje je i pomast koja tijelu daje ugodan miris (usp. Est 2,12), jača njegove udove (usp. Ez 16,9), ublažava boli njegovih rana (usp. Iz 1,6). Ono je i tvar koja se stavlja u svjetiljke. Svijetli pred Gospodinom jer je sam Bog izdao Aronu i njegovim sinovima neopozivu naredbu za izraelske naraštaje da u njegovu Prebivalištu ‘za svjetlo donose čistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori (…). Neka ga postavljaju u Šator sastanka izvan zavjese što zaklanja Svjedočanstvo da gori pred Gospodinom od večeri do jutra’ (Iz 27,20-21)“, rekao je nadbiskup napominjući kako ulje u Svetom pismu ima veliko i simboličko značenje jer je znak Božjega blagoslova a zelena maslina kao simbol naznačuje pravednika kojega je Bog blagoslovio i koji se uzda u Božju dobrotu (…) Starozavjetni svećenici, a osobito veliki svećenik, su bili pomazani. Proroci također. I Isus je pomazanik Božji. Dapače, na samom početku svoga javnog djelovanja Isus na sebe primjenjuje poznate riječi Izaije proroka o pomazanju kao svom proročkom dostojanstvu i poslanju koje iz toga proizlazi“, dodao je nadbiskup i progovorio o misnim čitanja kada je Izaija prorok pisao, a Isus je u odlomku iz Lukina evanđelja u svojoj nastupnoj propovijedi u Nazaretu na sebe primijenio Izaijine riječi: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,18-19).

Istaknuo je kako u govoru i simbolici današnjega liturgijskog događaja ulje naznačuje posvećenje i poslanje. „Posvećenje u smislu osobne predanosti određenoj službi, a poslanje, o kojemu je danas riječ, je stvarno vršenje službe na koju smo izabrani i na nju pristali. Ulje obilježava onoga tko je pomazan ne samo po tomu što pokriva pomazanu površinu, već posebice time što prodire kroz pore u kožu pomazanika i doslovce miješa se s njim, ulazi unutra, utiskuje se u njega“, ustvrdio je mons. Vukšić i u tom smislu napomenuo kako ta trajna obilježenost Bogom vrijedi za svakoga kršćanina koji je primio sakrament krštenja i potvrde, a za svećenike i biskupe taj biljeg prisutan je još i po primljenom sakramentu svetoga reda. U posljednjem dijelu svoje homilije podsjetio je na Misu posvete ulja iz 2024. kada je papa Franjo upozorio kako su također svećenici u suvremenim okolnostima u napasti biti vrlo aktivni i istovremeno se osjećati nemoćno te zato gubiti oduševljenje i „odložiti vesla u lađu“, te „zatvoriti se u jadikovanje nad situacijom i nad drugima te tako dopustiti da prevlada veličina problema nad veličinom Božjom“. „Pozvani smo razlijevati ulje utjehe Božje svima koji su ožalošćeni ili osamljeni u suvremenom društvu, posebice tamo gdje nedostaje stvarne uzajamne solidarnosti i bratske blizine. Živimo, naime, u vremenu u kojemu često prevladavaju nasilje, nesigurnost, gospodarsko siromaštvo, društvena nepravda, nesigurnost, nestalnost ljudskih izbora, privremenost bračne ljubavi, medijski začarani krug, instant sreća i nerealne želje. U tim okolnostima cijela Crkva i posebice svećenici pozvani su razlijevati ‘ulje’ solidarnosti, bratskih odnosa, suosjećanja, milosrđa, prijateljstva, djelatne ljubavi, blagosti i dobrote te njime prožimati ljude i društvo“ kazao je nadbiskup podsjećajući na kraju kako su svećenici poslani svima donositi duhovno ulje Kristove nade i njegove radosti

Obnova obećanja

Uslijedio je zatim obred obnove svećeničkih obećanja koja su prezbiteri prihvatili na svećeničkom ređenju. U nastavku, prije molitve Očenaša blagoslovljeno je ulje za bolesničko pomazanje. Poslije popričesne molitve nadbiskup Tomo pristupio je posveti krizmenog ulja, koje se koristi kod krštenja, potvrde, ređenja prezbitera i biskupa te kod posvete crkve i oltara.

Nakon mise uslijedila je podjela ulja nazočnim svećenicima. Ponovimo kako se misno slavlje posvete ulja i proslava svećeničkog zajedništva, umjesto na Veliki četvrtak, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji slavi redovito na Veliku srijedu kako bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju. Inače, Djelo Svetog Petra apostola utemeljeno je kako bi se zauzelo za jednu od najhitnijih potreba u širenju evangelizacije: obrazovanje i formaciju mjesnog svećenstva podizanjem i održavanjem sjemeništa u misijskim zemljama, te u tom smislu kršćane potaknulo i učinilo još osjetljivijima za potrebe domaćeg svećenstva u misijama.