Tijekom svete mise, na svetkovinu Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić zaredio je za svećenike jednog đakona Vrhbosanske nadbiskupije i četvoricu đakona Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Mons. Vukšić predvodio je misno slavlje u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Francisom Assisiem Chullikattom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem i još 60-ak svećenika među kojima su bili poglavari i profesori iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije, Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu te župnici župa iz kojih dolaze ređenici. Na svetoj misi sudjelovale su redovnice raznih kongregacija te roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Asistenciju kod oltara i liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi, kolege ređenika iz spomenutih bogoslovnih sjemeništa.
Svećenikov vidljiv „drugi Krist“ u životu i dušebrižništvu
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je Tomo pozdravio sve nazočne u katedrali. Poseban pozdrav uputio je predstavniku Svetog Oca u BiH, nunciju Chullikattu i povincijalu fra Zdravku. Nakon što su rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić i meštar franjevačkih bogoslova fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnim, mons. Vukšić uputio je prigodnu propovijed koju je naslovio Svećenikov vidljiv „drugi Krist“ u životu i dušebrižništvu. Vrhbosanski se nadbiskup uvodno referirao na Matejevo evanđelje koje se naviješta na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla. Spomenuo je da se Isus nalazi negdje u okolici Cezareje Filipove te je u jednom razgovoru nasamo sa svojim učenicima želio od njih čuti odgovor na dva važna pitanja o sebi.
„Prvo pitanje odnosilo se na odjek, koji je Isusovo propovijedanje i djelovanje ostavljalo na slušatelje, te je glasilo: ‘Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?’ (Mt 16,13). Na njega je Isus dobio neobičan odgovor, koji dopušta zaključiti da ljudi, prema informacijama kojima su raspolagali učenici, baš i nisu razumjeli ni shvatili tko je Isus jer su smatrali: ‘Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ’ (Mt 16,14)“, tumačio je nadbiskup dometnuvši kako je nakon ovog uvoda, sa željom da čuje dokle su njegovi učenici stigli u spoznanju i vjeri, njih sve Isus izravno pitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,15).
Ovakvim formulacijama dvaju pitanja Isus je, naznačio je mons. Vukšić, jasno obznanio da su „Sin Čovječji“ iz prvoga pitanja i „ja“ iz drugoga ista stvarnost – to jest, On, Isus Krist, njihov učitelj. „A iz odgovora na drugo pitanje Isus će saznati da su njegovi učenici, u odnosu na ostale ljude, vrlo uznapredovali. Naime, na postavljeno pitanje: ‘Šimun Petar prihvati i reče: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga’ (Mt 16,16)“, posvijestio je nadbiskup Tomo.
Temelj apostola i njihove vjere
Potom je progovorio o današnjem blagdanu Sv. Petra i Pavla, kojim se proslavljam apostolsko utemeljenje i uporište Crkve za ispovijedanje vjere.
„’Građevina’ Crkve zasnovana je na temelju apostola i njihove vjere i, zahvaljujući tomu, izravno se oslanja na Isusa, koji je zaglavni kamen te „građevine“ i koji ju drži na okupu, a vjernike u zajedništvu velike obitelji sa sugrađanima svetih i ukućana Božjih. To je vrlo lijepo protumačio još apostol Pavao kada je pisao kršćanima grada Efeza: ‘Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavnijekamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu’ (Ef 2,19-22)”, kazao je vrhbosanski nadbiskup, pojasnivši kako su apostoli izravna poveznica koja, u neprekinutom nizu do današnjega dana svaku generaciju vjernika povezuje s Isusom, što vrijedi u povijesnom smislu, ali još je važniji kontinuitet ispovijedanja apostolske vjere. Nadalje je naglasio da Isus, kako nekadašnje svoje učenike, tako i danas pita: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?”
„I još više, pita nas: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ I na oba pitanja potrebno je Isusu dati odgovor. To jest, koji je odjek našega dušobrižništva? I još važnije: Tko je Isus za nas u našem osobnom životu, razmišljanju, našem govoru, našem djelovanju, planiranju, nakanama, u odnosu prema drugima? Posebice pod vidom da je zadaća svećenika biti aktivan i vidljiv ‘drugi Krist’ u svom privatnom životu i u svom obnašanju dušobrižništva“, potaknuo je mons. Vukšić posvjestivši kako svećenik nije gospodar nego sluga Božjega milosrđa i ponizni posrednik Božjih sredstava za spasenje ljudi te pri tomu je “ponizno svjestan da je nedostojan časti i poslanja za koje je izabran i koja mu je povjerena”.
Nadbiskupova čestitka
Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su nazočni molili Litanije svih svetih, a vrhbosanski nadbiskup položio je ruke na glave ređenika. Nakon što su župnici rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić pomazao im je dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira. Potom je nastavljeno misno slavlje.
Na kraju svete mise, mons. Vukšić čestitao je novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju. Završno su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov svima u sarajevskoj katedrali.
Za Vrhbosansku nadbiskupiju zaređen je:
Vlč. Darko Endrich, sin je Dejana i majke Svjetlane rođ. Uzelac. Rođen je 29. studenog 1995. u Osijeku. Dolazi iz župe Uzvišenja Sv. Križa – Osijek. Nakon završene osnovne škole upisao se u Srednju strukovnu, trgovačku i komercijalnu školu u rodnom gradu. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je uspješno diplomirao u rujnu 2022. Red đakonata primio je 23. listopada 2022., a đakonski praktikum obavio je župi Sv. Ante Padovanskog u Žepču.
Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu zaređeni su:
Fra Mile Beljo, sin je Mije i Marije rođ. Dragić. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Rama-Šćit. Rođen je 10. kolovoza 1996. u Prozoru. Kršten 7. rujna 1996. i krizman 8. svibnja 2011. u župi Uznesenja BDM Rama-Šćit. Osnovnu školu završio je u Ripcima (2003.-2011.), a Opću gimnaziju u Prozoru (2011.-2015.) gdje je i maturirao.
Fra Nikola Livaja, sin je Marka i Blaženke rođ. Akrapović. Dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Rođen je 4. rujna 1997. u Novoj Biloj. Kršten je 27. rujna 1997. i krizman 15. travnja 2012. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Busovači (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv te se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).
Fra Stjepan Orkić, sin je Vladimira i Irine rođ. Storoženko. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Tolisa. Krsno i civilno ime mu je Kristijan, ali od prvih zavjeta uzeo redovničko ime fra Stjepan. Rođen je 11. rujna 1997. u Vinkovcima. Kršten je 15. studenoga 1997. i krizman 5. svibnja 2012. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Tolisi (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).
Fra Drago Blažević, sin je Branka i Janje rođ. Škoro. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Uskoplje. Rođen je 16. svibnja 1998. u Prozoru. Kršten je 11. srpnja 1998. i krizman 8. svibnja 2011. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Uskoplju (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv te se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).
Sva četvorica kandidata za prezbiterat Franjevačke provincije Bosne Srebrene godinu postulature završila su u Visokom 2015./2016. Franjevački habit obukli su 10. srpnja 2016. u Tolisi. Novicijat su proveli u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položili su 2. srpnja 2017., a svečane 10. listopada 2021. u Busovači. Filozofsko-teološki studij završili su na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu gdje su diplomirali 27. lipnja 2022. Red đakonata primili su 23. listopada 2022. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova.
