Veliki sveti tjedan započinje Cvjetnicom, a za ovu nedjelju se veže pučki običaj, umivanje u cvijeću.
Umivanje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu. Cvijeće se ubere dan prije i to ljubičice, jaglaci ili neko drugo cvijeće. Potopi se u lavoru vode ili u nekoj posudi te se blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani. Simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću, te slaviti Uskrs. Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji, ali mu je korijen u vječnosti. Pripazimo da ovdje posve ne ocvatemo, pazimo da nam se ovdje ne osuši korijen zauvijek! To je jedan način sudjelovanja u svečanom ulasku Gospodina u Jeruzalem na sami dan Cvjetne Nedjelje i početak Velikoga tjedna.
Donosimo i jednu lijepu starinsku molitvu za vrijeme umivanja: Umivam se, dragi Bože, u cvijeću, i molim te za svoju sreću. Molim se svom anđelu čuvaru, koji se umi u cvjetnoj vodi, da me, Božja ljubav preporodi! Negdje prije umivanja u cvijeću izmoli Apostolsko vjerovanje ili neku drugu molitvu. Poslije toga odlazilo bi se na nedjeljnu misu, u crkvu. Obično bi domaćice sa sobom nosile maslinove grančice ili jelice, a ponegdje i svi ostali članovi obitelji, u spomen na svečani ulazak u Jeruzalem. Za vrijeme mise blagoslove se grančice i odnose svojim kućama, u štale i na groblja. One se ostavljaju na posebno vidno mjesto, prenosi HKM.
