Jubilarna 2025., koja je na razini opće Crkve započela 24. prosinca 2024., u Vrhbosanskoj nadbiskupiji otvorena je u nedjelju, 29. prosinca svetom misom u sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova.
Pontifikalno euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju apostolskog nuncija u BiH, nadbiskupa Francisa Assisija Chullikatta, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Zdravka Dadića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije, mons. Slađana Ćosića te još 30-ako svećenika među kojima su bili i župnici sarajevskih župa.
Na početku euharistijskog slavlja, prema obredniku koji je za otvaranje i zatvaranje Jubilarne godine u Crkvi propisala Sveta Stolica, molitvenim obredom otvorena je Jubilarna godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Na početku svoje propovijedi, naslovljene Neka nada, čvrsto sidro duše i vrata spasa, pomogne ljudima u Crkvi i društvu, u svijetu i u Bosni i Hercegovini ponovno otkriti povjerenje i osnažiti pomirenje vrhbosanski je nadbiskup napomenuo kako Crkva slavi sȁmo primjere osoba koji su stekli zasluge svetosti i od početka se sjeća svetih osoba iz svoje prošlosti te se među njima ponajprije sjeća se sa zahvalnošću svog utemeljitelja Isusa Krista, u kojega su se sveci ugledali, nasljedovali ga i bili odraz njegove svetosti. Sjeća se, kazao je, Crkva također i važnih trenutaka iz Isusova života, koji su dio povijesti spasenja.
Kršćani usmjereni na putovanje prema 2033.
„I upravo to pravilo je razlog što evanđelja nisu pisana kao Isusov iscrpan životopis, već sveti pisci u njima pamte, bilježe i prenose zajednici vjernika samo one riječi i događaje u kojima je na djelu bio Isus kao spasitelj. Prvi ključni događaj povijesti spasenja je Isusovo rođenje, jer ono stoji na njezinu početku budući da je on sȁmo ‘radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom’ (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Vjeru da je Isus kao druga osoba Presvetoga Trojstva sišao s nebesa, utjelovio se i postao čovjek Crkva ispovijeda i već od svojih ranih dana svake godine obilježava svetkovinom Božića. A od 1300. godine ustalio se običaj, koji traje već sedam stoljeća, da se, kao sjećanje na taj važan događaj povijesti spasenja, proglašavaju i jubileji, što se već dugo čini svakih 25. godina. Za razliku od dosadašnjih, jubilarna godina, koju upravo započinjemo, bit će posebice obilježena i činjenicom da će kršćane usmjeriti na putovanje prema 2033., kada će se slaviti 2 000 godina od Isusova rođenja pa su godine pred nama razdoblje u kojemu će Božja milost unaprijed pratiti narod Božji koji korača marljiv u vjeri, djelatan u ljubavi i postojan u nadi (usp. 1 Sol 1,3)“, naglasio je propovjednik.
Nadalje, nadbiskup je Tomo pojasnio kako je sjećanje na Isusa istovremeno i spomen na vrata spasa te kako tom simboličkom govoru iz Isusove prispodobe na razini znaka odgovara stoljetna tradicija u Katoličkoj Crkvi da se u godinama redovitih jubileja, koji su uvijek podsjećanje na Isusovo rođenje, također fizički otvaraju vrata Bazilike Svetoga Petra što je opet simbolička gesta.
„To je vidljivi znak, koji sām po sebi naznačuje i kao znak podsjeća na Isusa spasitelja, vrata spasa, kroz koja su svi pozvani proći. I jer je to posvećeni znak nade, dva krila koja se otvaraju zato su nazvana „sveta vrata“. Apostol Pavao, propovjednik i svjedok Isusa, nade naše, pisao je: ‘Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje […] Nada pak ne razočarava. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!’ (Rim 5,1-2.5)“, tumačio je mons. Vukšić, dodavši kako je nada kojom je Pavao hrabrio kršćansku zajednicu u Rimu, odnosno njegove riječi da „nada naša“, Isus Krist, nikada ne razočarava, središnja je poruka i misao vodilja cijeloga Jubileja 2025., kojega danas proglašavamo za zajednicu Isusovih vjernika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Opipljivi znakovi nade
Nastavljajući propovjed, nadbiskup je posvijestio kako su – oslonjeni na Krista – kršćani strpljivi hodočasnici nade i zato pozvani biti u svijetu njezini vidljivi i prepoznatljivi znakovi (usp. Spes non confundit, 8-15). „U tom nizu znakova, riječi i djelȃ, koje kršćani trebaju pokazivati, mirotvorstvo je na prvom mjestu te će se oni, koji tako čine, prema Isusovu nauku, čak sinovima Božjim zvati (usp. Mt 5,9). Ovo vrijedi uvijek, a osobito u vrijeme ratova i sukoba, razaranja i smrti. Pozvani su kršćani također gledati u budućnost s nadom, imati viziju života ispunjenu poletom i to drugima prenositi. Sve to naspram gubitku volje za prenošenjem života i smanjenju broja rođenja što u ovo vrijeme zabrinjava u mnogim zemljama. U takvu stanju kršćanska zajednica mora prednjačiti u zagovaranju društvenoga saveza za nadu, koji će biti uključiv da bi budućnost bila obilježena osmijesima mnogih dječaka i djevojčica, koji će ispuniti mnogobrojne prazne kolijevke u mnogim dijelovima svijeta“, potaknuo je propovjednik, poručivši kako su kršćani u jubilarnoj godini pozvani postati opipljivi znakovi nade i za mnogu braću i sestre koji žive u teškim uvjetima, kao što su na primjer zatvorenici i bolesnici.
Nakraju, referirajući se na tumačenje pape Franje, propovjednik je kazao kako slika sidra doziva u pamet stabilnost i sigurnost, koju imamo usred nemirnih voda života, jer smo usidreni u nadi milosti. “Stoga, zajedno s Papom, zaključujemo: Svetu godinu, koju započinjemo, obilježava nada koja ne blijedi, nada u Boga. Stoga, neka ona također pomogne ljudima, u Crkvi i društvu, u svijetu i u Bosni i Hercegovini, ponovno otkriti potrebno povjerenje i osnažiti pomirenje u međuljudskim i međunarodnim odnosima, u promicanju dostojanstva svakoga čovjeka, prava svakoga naroda i vjerske zajednice, i u poštivanju svega stvorenoga svijeta. I neka svjedočanstvo naše vjere bude kvasac istinske nade u svijetu, navještaj novoga neba i nove zemlje (usp. 2 Pt 3,13), gdje možemo prebivati u pravdi i slozi među narodima”, zaključio je nadbiksup Vukšić.
Svečanosti liturgijskog slavlja skladnim pjevanjem i sviranjem doprinio je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, regens choria prvostolnice, dok je liturgijom ravnao ceremonijar preč. Ivan Rako, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa čiji su bogoslovi asistirali kod oltara.
Jubilejski oprost
Napomenimo kako je, postupajući prema odredbi bule proglašenja pape Franje Spes non confundit – Nada ne razočarava (usp. Rim 5,5) i dekretu Apostolske pokorničarne o podjeli oprosta u Jubilarnoj godini, nadbiskup Vukšić odredio mjesta na kojima vjernici mogu dobiti duhovne dobrobiti povezane s jubilejskim oprostom. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji određeno je 10 takvih crkava: katedrala Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, svetište Majke Božje u Olovu, svetište Gospe Kondžilske u Komušini, svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, sjemenišna crkva Sv. Alojzija Gonzage u Travniku, župna i samostanska crkva Uznesenja BDM-a u Tolisi, župna i samostanska crkva Uznesenja BDM-a u Kreševu, župna crkva Svete Obitelji na Kupresu i župna crkva Presvetog Srca Isusova u Prozoru.
U cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji tijekom Jubilarne godine bit će organizirani posebni programi i susreti za različite vjerničke skupine, o čemu će svećenici i vjernici biti naknadno obaviješteni. Prema Kalendaru događaja hodočašće vjernika iz svih biskupija iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Rim predviđeno je od 5. do 11. listopada 2025.
